Ispitivanje rezistentnosti provodi se u sklopu istraživanja virusa HIV-a da bi se dobila nova saznanja o razvoju rezistentnosti na antiretrovirusne lijekove.

U prvi mah mnogi koji saznaju da su zaraženi HIV-om odbijaju tu pomisao. Zatvaraju oči pred tom činjenicom. Nadaju se da je učinjena neka pogreška u testiranju. Kada stvarno postanu svjesni te realnosti, većina upada u duboku psihičku krizu.

Kome reći i na koji način, pitanja su koja traže malo promišljanja. Reći bliskim prijateljima i obitelji može ti pružiti golemo olakšanje i potporu, ali može ti prouzročiti probleme. Trebaju li ljudi stvarno znati? Trebaju li znati odmah?

Danas postoje učinkovite mjere zaštite i liječenja: 1) Sami možete odlučiti hoćete li se izložiti većem ili manjem riziku zaražavanja: ako odlučite izbjegavati zarazu primjenom prezervativa rizik će biti tako nizak da se ne morate o njemu brinuti...

Dodirivanje, grljenje i drugi prijateljski fizički kontakti su posve bezopasni. Ne postoji rizik širenja infekcije zajedničkim životom u jednom kućanstvu.

PREPORUKE ZA PREHRANU ASIMPTOMATSKIH OSOBA SEROLOŠKI POZITIVNIH NA HIV

Prije putovanja u inozemstvo preporučljivo je posjetiti specijalista koji prati bolest pacijenta, konzultirati se o načinu putovanja te provjeriti trenutno zdravstveno stanje, pogotovo ako se radi o dužem putovanju,.

Mnoge žene smatraju da ne mogu imati djecu jer su one ili njihov partner HIV pozitivni. To ne mora biti tako iako se mora uzeti u obzir niz stvari.

Veza parova različitog HIV-statusa je veza u kojoj je jedan partner HIV-pozitivan, a drugi HIV-negativan. To je veza koja uključuje mnogo emocija i mnogo zabrinutosti te koja prolazi kroz mnogo poteškoća.

Europska klinička iskustva s asistiranom reprodukcijskom tehnologijom kod parova različitog HIV-serostatusa započinje već u osamdesetim godinama prošlog stoljeća kad je veliki broj mladih muškaraca oboljelih od HIV-a, našavši se u vezi s nezaraženim partnericama, željelo imati djecu.