HIV i djeca

Potrebno je da djeca dobiju prilagođenu zdravstvenu njegu, skrb te tretmane i praćenje bolesti prilagođene sebi, od specijalista iskusnih na tom području. Vrlo mala djeca mogu doživjeti puno brži razvoj bolesti nego odrasli, a bez terapije vrlo je vjerojatno da će već u prvih nekoliko godina života doći do pogoršanja njihovog zdravstvenog stanja te razvoja bolesti.

HIV+ djeca mogu imati poteškoća u rastu i razvoju te kasnije postizati spolnu zrelost od zdravih vršnjaka.

PRAĆENJE VIRUSA KOD DJECE
Kao i kod odraslih osoba, i kod djece se koriste 2 osnovna testa za praćenje HIV infekcije- broj CD4 stanica te broj kopija virusa u krvi. Ipak, zbog činjenice da imunološki sustav kod djece nije još u potpunosti razvijen, vrijednosti CD4 i broja kopija virusa razlikuju se od vrijednosti kod odraslih osoba.

Normalan broj CD4 stanica mnogo je viši kod vrlo male djece nego kod odraslih. Prosječna vrijednost CD4 kod šestomjesečnog djeteta je oko 3000 stanica, kod jednogodišnjeg oko 1500 stanica te oko 1000 stanica kod djece do 6 godina starosti. U dobi između 6 i 12 godina, broj CD4 stanica stabilizira se na sličnim vrijednostima kao i kod odraslih osoba. Kod HIV+ djece, broj kopija virusa može narasti do vrlo visokih vrijednosti (čak više od 1,000,000 kopija/ml krvi) u nekoliko tjedana te nakon toga opada kroz prvih nekoliko godina života. Točan uzrok još uvijek nije poznat. Tijek infekcije potpuno je drukčiji nego kod odraslih osoba, kod kojih broj kopija virusa pada na relativno niske vrijednosti već nekoliko mjeseci nakon same infekcije.

Uporaba izmjerenih vrijednosti CD4 stanica i broja kopija virusa u procjeni rizika razvoja bolesti kod djece mnogo je teža nego kod odraslih osoba. Liječnici procjenjuju rizik obolijevanja djeteta uzimajući u obzir dob, broj CD4 stanica te broj kopija virusa.

ANTIRETROVIRUSNA TERAPIJA KOD DJECE
Iako se djelovanje terapije više proučavalo kod odraslih nego kod djece, danas postoje dokazi o dobrom djelovanju kod djece. Pokazalo se da korištenje visokoaktivne antiretrovirusne terapije dovodi do velikog smanjenja razvoja bolesti povezanih sa HIV-om kod HIV+ djece.

Ipak, kao i kod odraslih pacijenata, antiretrovirusna terapija može i kod djece izazvati nepoželjne nuspojave i mora se uzimati u točno vrijeme i na pravilan način da bi bila što djelotvornija.

Za terapiju kod djece koristi se manji broj lijekova nego kod odraslih. Upotrebom kombinirane terapije uspješno se sprečavaju bolesti i smrt kod djece do 18 mjeseci starosti. Antiretrovirusna terapija pokazala se kao djelotvorna i kod starije djece od kojih mnoga žive zdravije i duže zahvaljujući terapiji. Od početaka korištenja terapije, stope bolesti i smrtnosti kod djece pale su za 80%, prema velikoj studiji provedenoj u Velikoj Britaniji.

Kao i kod odraslih osoba, odluke o započinjanju sa terapijom donose se na individualnoj osnovi. Kada kod dojenčeta ili starijeg djeteta dođe do razvoja neke od bolesti povezanih sa HIV-om, ili je primijećen nagli pad broja CD4 stanica ili rast broja kopija virusa, treba odmah započeti sa terapijom. Prema preporukama liječnika, sa terapijom treba započeti kada je rizik od razvoja AIDS-a u narednoj godini veći od 10%. Antiretrovirusna terapija treba započeti prije nego imunološki sustav bude oštećen u toj mjeri da se pojača osjetljivost na ozbiljne, potencijalno fatalne bolesti. Kod odraslih , do takvog stanja dolazi kada broj CD4 stanica padne ispod 200. Kod djece su te vrijednosti drukčije. Kod djeteta mlađeg od 12 mjeseci, broj CD4 stanica od 750 odgovara broju od 200 kod odraslih. Kod djece od 1-5 godina starosti ta je vrijednost 500, a kod djece do 6 godina izjednačava se sa vrijednošću kod odraslih osoba od 200 CD4 stanica.

Prema istraživanju, najbolji se rezultati postižu kada se sa terapijom započinje do 5 mjeseci starosti. Smatra se da je to zbog toga što u prvih 5 mjeseci života virus HIV-a još nije izazvao nepovratnu štetu na imunološkom sustavu.

Količine lijekova potrebne djeci drukčije su nego odraslih. Količine se s vremenom povećavaju budući da se izračunavaju prema težini djeteta i površini tijela. Često su djeci potrebne i veće količine nego odraslima, zbog toga što dječji organizam brže prerađuje i metabolizira lijekove.

Kod neke djece koristi se kombinacija od 4 lijeka umjesto 3 na početku terapije. Uobičajena kombinacija sastoji se od 3 NRTI i 1 NNRTI lijeka. To znači da se inhibitori proteaze mogu koristiti ako ova prva kombinacija bude neuspješna. NNRTI se preferiraju kod djece zbog svojih tekućih formula koje ne opterećuju želudac i ne uzrokuju probavne smetnje.

NUSPOJAVE
Većina antiretrovirusnih lijekova uzrokuje nuspojave, kao što su: loše opće stanje, mučnina, dijareja, glavobolja, umor, groznica ili povišene razine kolesterola. Kao i kod odraslih, u tome slučaju treba razmisliti o promjeni terapije, ako postoji ta mogućnost.
Antiretrovirusni lijekovi mogu uzrokovati i razne dugotrajne posljedice, uključujući lipodistrofiju- promjene u obliku tijela i razinama masnoće u krvi.

Pozitivno je što se nuspojave rjeđe pojavljuju kod djece, a ako do njihove pojave i dođe, primijećeno je da se djeca mnogo bolje nose s njima. Vjeruje se da je to zbog toga što kod odraslih postoje i ostali faktori koji dodatno pogoršavaju stanje, kao što su pušenje i konzumiranje alkohola.

PRIDRŽAVANJE TERAPIJI
Da bi terapija bila djelotvorna, bitno je uzimati lijekove na vrijeme u barem 95% slučajeva. Mnogi odrasli smatraju to teškim, a kod djece je najveći problem odbijanje lijekova zbog lošeg okusa ili razne restrikcije u prehrani koje neki lijekovi zahtijevaju. Potrebno je da roditelji vode što veću brigu o tome, a o načinima olakšavanja uzimanja lijekova i pridržavanja terapiji, moguće je konzultirati se sa stručnjacima u svakoj klinici.

ŽIVJETI S HIV-OM
HIV+ djeca mogu živjeti normalan i zdrav život. Ipak, kao i kod odraslih osoba, i kod djece se pojavljuju slični problemi i pitanja, kao što su: nesigurnost, stigma, tuga i drugi problemi s kojima se treba nositi.

Ne postoji jedan odgovor na sva ova pitanja, no o svemu je moguće konzultirati se sa socijalnim radnicima i psiholozima u svakoj klinici.
Djeca također trebaju odgovore na svoja pitanja, čak i vrlo malu djecu zanimat će zašto odlaze u bolnicu, zašto moraju na pretrage ili zašto uzimaju lijekove. Svako dijete treba dobiti objašnjenja primjerena svojoj dobi.
Mlađi adolescenti trebali bi biti u potpunosti upućeni o svojoj bolesti, što će im omogućiti da se uključe u donošenje odluka i preuzimanje kontrole nad svojim zdravljem.