
Izvor: HIVhep godišnjak za zdravstvene djelatnike (izdanje 2017.)
Autori: Iva Lisičar, dr. med. i dr.sc. Neven Papić, dr. med. – Klinika za infektivne bolesti “Dr. Fran Mihaljević”, Zagreb
Prošlo je tridesetak godina od otkrića virusa hepatitisa C i tek nekoliko godina od pronalaska izravnodjelujućih antivirusnih lijekova koji su u liječenju hepatitisa C označili revoluciju. Kako je sve počelo i kako su izgledali prvi pokušaji liječenja?
Virusni se hepatitis 60-ih i 70-ih godina prošlog stoljeća dijelio u DVA klinički i epidemiološki odvojena entiteta, infektivni i serumski hepatitis. Infektivni je hepatitis, ili hepatitis A, bio vrlo zarazan, prenosio se feko-oralno, i nije uzrokovao kronični hepatitis niti cirozu. Serumski (ili hepatitis B) se prenosio parenteralnim ili spolnim putem i bio je ponekad teška, pa i smrtonosna bolest, koja je povremeno rezultirala nastankom kroničnog hepatitisa i ciroze. Nakon otkrića površinskog antigena hepatitisa B (HBsAg) i virusa hepatitisa A uveden je probir krvnih preparata u svrhu prevencije postransfuzijskog hepatitisa. No, i dalje je postojao određeni dio postansfuzijskih hepatitisa koji nisu bili uzrokovani niti jednim od ova dva virusa, te su nazvani non-A, non-B (NANB) hepatitisi.
Otkriveno je da NANB-hepatitis uzrokuje virus veličine 40-60 nm u ovojnici, osjetljiv na toplinu i kloroform. Prenosio se krvlju i intravenskim korištenjem droga te rijetko spolnim putem ili s majke na dijete. Akutna infekcija bila je u pravilu asimptomatska, no bio je moguć i nastanak teškog hepatitisa. Još važnije, NANB-hepatitis je uzrokovao trajnu infekciju i kronični hepatitis koji su kod nekih bolesnika rezultirali cirozom i hepatocelularnim karcinomom. Godine 1988. virus je dobio ime – virus hepatitisa C… Članak u cijelosti dostupan u novom izdanju HIVhep godišnjaka za zdravstvene djelatnike… ERA INTERFERONSKE TERAPIJE; PRVA GENERACIJA IZRAVNODJELUJUĆIH LIJEKOVA; REVULUCIJA IZRAVNODJELUJUĆIH LIJEKOVA…
ŠTO JE SLJEDEĆE I JE LI MOGUĆA ELIMINACIJA VIRUSA?
Zahvaljujući strelovitom napretku u liječenju HCV-a i značajnom doprinosu kvaliteti života ovih bolesnika postavljaju se pitanja je li moguće liječiti sve zaražene osobe, spriječiti daljnji prijenos virusa i tako ga eliminirati iz društva? Kako ne postoji cjepivo protiv HCV-a, niti je izgledno da će isto u skorije vrijeme biti registrirano, najučinkovitiji način smanjenja prevalencije i incidencije kroničnog hepatitisa C je liječenje svih zaraženih bolesnika. Prema nekim izračunima, za smanjenje prevalencije HCV-a za 90% u Republici Hrvatskoj potrebno je godišnje liječiti 450-500 bolesnika. Za postizanje tog cilja potrebno je intenzivirati javnozdravstvene kampanje s ciljem ranog otkrivanja zaraženih bolesnika. Nažalost, većina oboljelih od kroničnog hepatitisa C (60%) i dalje ne znaju da su zaraženi. Jedna od ideja kako to postići jest testiranje i dijagnosticiranje hepatitisa C na razini primarne zdravstvene zaštite, kao i kampanjama u zajednici. Potrebno je pojednostavniti protokole obrade bolesnika s ciljem kraćeg vremena do početka liječenja, što će u konačnici i smanjiti broj komplikacija (dekompenzacija jetrene bolesti i transplantacija jetre). Tu nailazimo na sljedeći, i vjerojatno najveći problem – cijenu liječenja.
Hepatitis C je u 28 godina od kad je otkriven prošao put od neizlječive bolesti, istraživanje koje je dovelo do značajnog napretka u poznavanju patogeneze virusnih bolesti, uloge interferona, razvoja molekularne dijagnostike, uvođenja individualnog pristupa u liječenju bolesnika, a danas predstavlja prvu kroničnu virusnu infekciju koja se efikasno, jednostavno i bez značajnijih nuspojava može u kratkom periodu izliječiti. Možda jednog dana hepatitis C bude bolest poput velikih boginja – o kojoj će se učiti samo iz knjiga jer oboljelih više neće biti.