Predstavnica udruge HUHIV sudjelovala je na Međunarodnoj AIDS konferenciji s koje vam donosimo sažetak svjetske borbe protiv HIV/AIDS-a s ciljem stvaranja AIDS free generacije i dovođenja ove bolesti na nulu.
Washington, DC, 21.07.2012.-27.07.2012. (READ IT ALSO IN ENGLISH)
NOVOST U ISTRAŽIVAČKOM PRISTUPU
Novost u pristupu istraživanja HIV/AIDS-a je pokušaj kombiniranja bihevioralnih i biomedicinskih istraživanja. Cilj takvih istraživanja je smanjenje incidencije HIV-a. Dosad nije pronađen jedinstven odgovor kako uspješno kombinirati ta dva različita pristupa. Pretpostavka je da će na ovaj način istraživanja uspjeti poboljšati prevenciju.
PREOKRET OKOLNOSTI PROTIV NASILJA
Gotovo polovicu osoba koje žive s HIV/AIDS-om u svijetu čine žene. Nasilje značajno doprinosi širenju HIV-a. U Africi žene doživljavaju nasilje u odnosima i u zdravstvenom sustavu. Ono što nedostaje su programi prevencije nasilja koji bi obuhvatili specifične potrebe rizičnih populacija. Bitno je prethodno saznati njhovo razumijevanje problema i naći njihove prepreke za uključivanje u usluge. Čini se da problem eskalira u zemljama u kojima nema demokracije, gdje policijsko nasilje stvara dodatni problem rizičnim skupinama. Nasilje stvara psihološki pritisak na osobe u riziku, što povećava ranjivost i onemogućuje dohvat. Zabilježena korelacija je: što je veće nasilje, to je manje korištenje usluga.
ORAQUICK HIV TEST NA SLINU ZA KUĆNU UPORABU
Ovaj test za kućnu uporabu će osnažiti osobe da učine prvi korak u saznavanju svog HIV statusa. Biti će dostupan od listopada 2012. u SAD-u. Moći će se kupiti putem interneta, u ljekarnama i dućanima sa mješovitom robom. Podrška će biti osigurana 24 sata dnevno, sedam dana u tjednu, svaki dan u godini preko telefonske linije. Uz to, biti će lansirana opsežna web stranica na kojoj će biti navedeni dostupni resursi, kao i upućivanje na savjetovanje i medicinsku skrb. Više informacija biti će objavljeno na www.oraquick.com
IZAZOVI SKRBI
Jedan od največih izazova je briga za siročad. U Južnoafričkoj Republici, skrb preko liječnika opće prakse je pod pritiskom. Stoga nužnu skrb osiguravaju žene preko nevladinih organizacija koje su često financirane iz inozemstva. One često sagorijevaju, te su nažalost također izložene nasilju. U Amsterdamu stručnjaci su zabrinuti zbog domačinstava sa izgubljenom generacijom, u kojima nedostaje srednja generacija. Zbog toga se teškoće HIV-a prebacuju na stariju generaciju. Istraživanje u Africi ispitivalo je psihosocijalni učinak brige za dijete koje živi s HIV-om na 250 djece u krvnom srodstvu. 98% njih (prosjek 14 godina) skrbili su o djetetu koje živi s HIV-om (prosjek 12 godina). Večina ih se osjeća tužno, prestrašeno i anksiozno kada je dijete koje živi s HIV-om iz obitelji bolesno, no 25% njih su pod stresom, boje se zaraze, te su zabrinuti da će patiti od sekundarne viktimizacije. 16% ih se izoliralo zbog samostigme („Ionako misle da smo svi pozitivni.“)!
HIV NAKON PEDESETE
„Jednog ćeš dana biti star/a!“
Osobe koje žive s HIV-om mogu doživjeti starost. Pitanje je kakvu starost mogu očekivati. Uskoro će u istočnoj Europi više od pola osoba koje žive s HIV-om biti iznad 50 godina starosti.
Neki od problema s kojima se osobe koje žive s HIV-om suočavaju nakon 50. su: manjak vitamina B, zastoj srca bez prethodnih kardioloških problema, osteoporoza, kardiovaskularne bolesti, lipodistrofija, povišen kolesterol, bubrežni kamenci, karcinomi, kogniivna disfunkcija, demencija, delirij, depresija, suicidalne tendencije i ostalo. Pitanje je koji se problemi javljaju kao posljedica terapije, a koji kao posljedica oslabljenog imuniteta.
Počevši od najveće incidencije ovo je lista 10 najčešćih problema: 1. bakterijska pneumonija, 2. frakture, 3. infarkt miokarda, 4. karcinomi, 5. periferne vaskularne bolesti, 6. dijabetes, 7. osteoporoza, 8. bolesti jetre, 9. bubrežne bolesti, 10. pankreatitis.
Kada razmotrimo invalidnost, slabost i funkcionalnost, postoje tri gerijatrijska problema koji odražavaju cjelokupnu zdravstvenu sliku. U kombinaciji s HIV-om, virusnim hepatitisom, alkoholom, pušenjem i konzumiranjem droge, problemi su kognitivna disfunkcija/demencija, zatajenje organa te uzastopna hospitalizacija. Bitno je istaknuti kako HIV nije u vakuumu te da postoje i drugi faktori koji određuju zdravlje u starosti. Što se karcinoma tiče, postoje dvije pojave: karcinom se pojavljuje ranije nego u ostatku polulacije ili se pojavljuje u istoj dobi, ali je češći kod osoba koje žive s HIV-om.
Za one koji su tijekom svog života bili na terapiji, u slučaju da su uzimali više od 5 različitih lijekova, rizik od ozbiljnih nuspojava je 10%.
Dodatni problem je prevencija. Samo u SAD-u, iznad 50 godina starosti, 84% muškaraca i 62% žena izvjestili su o seksualnim aktivnostima u prethodnoj godini. Izazov je kako educirati i pristupiti ovoj populaciji.
Ako pogledamo u budućnost, populacija iznad 65. je još uvijek nepoznanica. Općenito je poznato kako odnos između starenja i zdravlja nije linearan te da se iznad 65. može očekivati drastični porast moždanih udara. To je pokazala kohorta u Švicarskoj, no zasad još imamo premalo podataka o toj populaciji.
Jedan govornik iz Kanade podijalio je svoju priču kako je to biti pokazao kako žive osobe s HIV-om iznad 65. godine. Rekao je kako je pozitivan već 30 godina te da sada provodi svoje tjedne odlazeći na uzastopne preglede, uglavnom za osteporozu, kardiovaskularne bolesti, karcinom i kognitivnu disfunkciju. Naglasio je da su za njegovu kohortu epizode velike depresije rasprostranjen problem te kako one imaju izniman učinak na fizičko zdravlje.
Problemi s mentalnim zdravljem s kojima bi se trebalo baviti kod ove populacije večinom su posljedica socijalne izolacije, pogotovo MSM. Psihosocijalni programi za one koji žive s HIV-om iznad 50 gdina života su ključni.
Dodatni problem su stigma i diskriminacija u zdravstvenom sustavu. Naime, do sada su se „protiv“ pacijenata s HIV-om bunili najviše kardiolozi, kirurzi i stomatolozi. Sa strepnjom čekamo što će biti sa onim područjima medicine koji su bili u najmanjem doticaju s HIV-om, a počet će se koristiti uslijed starenja pacijenata.
Gospođa iz Kenije (55, već 30 godina živi s HIV-om) istaknula je kako je veliki problem što su žene iznad 50. još uvijek seksualno aktivne, a za njih ne postoje preventivne aktivnosti. Žene sa HIV-om dobiju menopauzu ranije. Ona uz to ima problema sa srcem, koji su posljedica ARV terapije. Osobno joj je najveći problem otići u njenu kliniku, koja se nalazi u ruralnom području u Keniji, i trežiti kondome. Velike su predrasude prema ženama zrele dobi.
Gospodin koji ima 65 godina, MSM, podijelio je svoje trenutno životno iskustvo. Rekao je kako uzima 14 tableta ujutro i 11 navečer. Ima zamijenjena dva kuka, problem sa srcem i kardiovaskularnim sistemom. No njegov najveći problem je njegovo lice koje počinje ličiti na kostura.
Slobodno pogledajte još osobnih priča na The Graying of AIDS:
DISKRIMINACIJA U EGIPTU
Osobe koje žive s HIV-om u arapskom svijetu su progonjeni percepcijom da to zaslužuju. Ostaju izolirani u društvu koje se prema njima ponaša kao da su kriminalci. Forum za borbu protiv stigme i diskriminacije protiv osoba koje žive s HIV-om u Egiptu je kolaicija od 16 nevladinih organizacija i osoba koje žive s HIV-om, osnovana 2009. sa idejom za okupljanje stručnjaka koji će skrbiti o osobama koje žive s HIV-om. Njihovi specifični problem su da ne mogu primijeniti zagovaranje iz drugih dijelova svijeta u Egiptu. Pokrivaju sljedeća područja: samo-stigma, zdravstvo, radon mjesto, religijsko vodstvo, država i obitelj. Najveći problem je otkrivanje svog statusa obitelji. Mnogi su prisiljeni napustiti obitej, nakon čega više ne uzimaju terapiju zbog samostigme. Uzimanje terapije na javnim mjestima drastično smanjuje redovitost.
Mediji izbjegavaju izvještavati o HIV-u. Samo tabloidi izvještavaju, prikazujući HIV kao nemoralno ponašanje sa stigmatizirajućim jezikom, van konteksta i zastrašujućim slikama. HIV/AIDS je tako ograničen na ovisnike opojnih droga, MSM, prodavatelje seksualnih usluga i promiskuitetne osobe.
Nacionalni zakoni dozvoljavaju mandatorno testiranje za dobivanje posla, čak i ako netko samo posumnja da osoba pripada rizičnoj populaciji.
Što se obitelji tiče, lakše je reći prijateljima nego obitelji, s time da obitelj daje podršku muškarcima koji žive s HIV-om, no ne i ženama koje žive s HIV-om. Žene se najčešće zaraze od svojih muževa, no zajednica ih jače osuđuje od muškaraca.
STIGMA – SLAMANJE ŠUTNJE
U Africi grupe samopodrške djeluju blagotvorno na samo-stigmu. Oni koji idu na grupe samopodrške, nemaju potrebu reći svom partner svoj HIV status. Večinom je riječ o ženama i sredinama u kojima je sramota biti HIV pozitivan.
To se upravo odražava na unutarnju stigma, zbog koje žene osjećaju sram, krive sebe, kriva druge, osjećaju da su kažnjene, imaju nisko samopošovanje te su suicidalne.
Pokazano je kako je socijalna podrška djelomični medijator odnosa stigme i kvalitete života, što pokazuje kako je socijalna podrška jedan od čimbenika preko kojeg stigmatizirane osobe nadoknađuju psihološke resurse. Treba naglasiti kako 2/3 ovog uzorka pokazuju simptome srednje do velike depresije.
U svijetu se provode sljedeći programi za smanjenje stigme: rad sa medijima, obilježavanje značajnih datuma i posebne kampanje za usmjerene na stigmu. Istraživanje u Tajlandu je koristeći terensko anketno istraživanje (od vrata do vrata) identificiralo dva pokretača stigme kod opće populacije: strah od prijenosa virusa socijalnim kontaktom i vrijednosti koje potiču stigmu. Istražujući učinak znanja, osobnog poznavanje (kontakt hipoteza) i kampanji na smanjenje stigme dobiveni su sljedeći rezultati. Znanje je smanjilo strah i sram, kontakt je smanjio strah, no ne i sram, a kampanje smanjuju oboje pod uvjetom da se provode od vrata do vrata, zbog direktnog dodira sa osobom.
AIDS I FINANCIJASKA KRIZA
U posljednjih nekoliko godina svi sektori su pogođeni globalnom financijskom krizom pa tako i HIV/AIDS. Analizom tijeka novca u svijetu, buduća strategija Global Fonda bit će prikupljanje sredstava od Brazila, Rusije, Indije i Kine. Takoder, SAD će pokušati naći načine za snižavanje cijena lijekova od strane farmaceutskih kompanija, što bi povećalo dostupnost liječenja.
Autor: Latica Mirjanić, mag.psih.
Hrvatska udruga za borbu protiv HIV-a i virusnog hepatitisa
Loading ...
