HIV indikatorska stanja: Smjernice za provođenje testiranja na HIV kod odraslih osoba u zdravstvenim ustanovama

HIV indikatorska stanja:

Smjernice za provođenje testiranja na HIV kod odraslih osoba u zdravstvenim ustanovama

Sažetak

Od približno 2,3 milijuna osoba zaraženih virusom HIV-a koje žive na području Europe, procjenjuje se da jedna od tri nije svjesna svog statusa zaraze HIV-om, što je rezultiralo kasnim postavljanjem dijagnoze i širenja virusa diljem regije. U zapadnoj Europi 45-50 % novo­dijagnosticiranih HIV-pozitivnih osoba kasno dobiva dijagnozu i kasno započinje liječenje (tj. s brojem CD4+ limfocita <350/μL). Kasna dijagnoza povezana je s povećanim morbiditetom i mortalitetom vezanima uz HIV, slabijim odgovorom na liječenje, povećanim troš­kovima zdravstvene njege i povećanim stopama prije­nosa virusa. Dakle, postoje mnoge prednosti dijagno­sticiranja HIV-a u početnoj fazi, i zato bi rana dijagnoza trebala biti ključna strategija za javno zdravstvo. Ranija dijagnoza zahtijeva inovativne pristupe za poboljšano testiranje osoba koje imaju velike izglede za zarazu HIV-om, a koje se kasno prijavljuju za liječenje.

Ove se smjernice fokusiraju na pojedince koji posjećuju zdravstveni sustav, uključujući područja medicinske specijalizacije u kojima testiranje na HIV možda nije dio standardne medicinske njege pojedinačnih pacije­nata s određenim medicinskim stanjima. Ovaj predlo­ženi novi pristup, testiranje na HIV prema indikativnim stanjima, trebao bi biti dodatni element opće,sveobu­hvatne nacionalne strategije za testiranje na HIV. Ove je smjernice razvilo povjerenstvo s predstavnicima iz širokog spektra europskih društava kliničkih specija­lista, s intelektualnim doprinosom Regionalnog ureda WHO-a za Europu i Europskog centra za prevenciju i kontrolu bolesti. Ciljna je publika smjernica cjeloku­pno medicinsko osoblje odgovarajućih specijalizacija i okruženja, kao i osoblje odgovorno za nadgledanje pro­grama testiranja na HIV. Smjernice se dijelom temelje na metodologiji razvijenoj u HIDES studiji (ispitivanje bolesti indikativnih za HIV širom Europe), koje je doku­mentiralo indikatorska stanja s prevalencijom nede­tektiranog HIV-a višom od 0,1 %. Nedavna ispitivanja pokazuju izvedivost i prihvatljivost uvođenja testiranja na HIV prema stanjima indikativnima za HIV kao dio rutinske njege, ali također preispituju izazove njegove provedbe, koje su predmet ovih smjernica.

 Ciljevi smjernica su:

• Poticanje i podrška uključenja testiranja na HIV prema stanjima indikativnima za HIV u nacionalne strategije testiranja na HIV, uzimajući u obzir lokalnu prevalenciju HIV-a, aktualne programe testiranja i lokalne zdravstvene ustanove;
• Preporuka pristupa i praktičnih alata za obrazovanje i usavršavanje zdravstvenih djelatnika u prevladava­nju prepreka za preporuku testa na HIV.

Indikacije za testiranje na HIV mogu se podijeliti u tri kategorije:

1. AIDS definirajuća stanja kod osoba koje žive s HIV-om (PLHIV);
2. Stanja kod kojih je prevalencija nedijagnosticirane HIV infekcije veća od 0,1%;
3. Stanja u kojima neprepoznata infekcija HIV-om može imati značajne štetne posljedice za kliničko liječenje pojedinca.

Postoji velik broj dokaza iz randomiziranih kontrolira­nih studija o posljedicama neliječenja osoba zaraženih HIV-om koje također imaju stanja karakteristična za AIDS. Ako u takvim okolnostima ne preporučite testira­nje, smatralo bi se da ne slijedite dobru kliničku praksu. Izvješća govore da je rutinsko testiranje za stanja s pre­valencijom HIV-a od ≥0,1 % isplativo i da ima potencijal povećanja ranije dijagnoze HIV-a, a samim time i ranijih prilika za njegu i liječenje.

Preporuke:

• Svakome tko ima potencijalne AIDS indikatorske bolesti i stanja (ili AIDS definirajuća stanja), a nije mu već utvrđeno da ima HIV infekciju, treba snažno preporučiti testiranje na HIV.
• Svakoj osobi koja ima stanje s prevalencijom nedija­gnosticiranog HIV-a >0,1 % treba snažno preporučiti testiranje na HIV.
• Za indikatorska stanja za koja stručnjaci smatraju da se moguće povezuju s nedijagnosticiranom HIV infekcijom s prevalencijom iznad 0,1%, ali se čekaju dodatni dokazi, preporučuje se ponuditi testiranje.
• Za stanja u kojima neprepoznavanje infekcije HIV-om može imati značajne štetne posljedice na kliničko liječenje pojedinca, treba ponuditi testiranje kako bi se izbjegla dodatna supresija imunološkog sustava s potencijalno ozbiljnim štetnim ishodima za poje­dinca i kako bi se maksimizirala potencijalna reakcija na liječenje indikativnog stanja (bez obzira na to je li procijenjena prevalencija manja od 0,1 %).

Cijeli dokument sa smjernicama dostupan je na engle­skom jeziku na www.hiveurope.eu

Lokalizirao i prilagodio GlaxoSmithKline d.o.o.