COVID-19 i HIV

COVID-19 i HIV

U prosincu 2019. godine zabilježen je skup slučajeva upale pluća u Wuhanu u Kini. 31.12.2019. Kina je o tome informirala Svjetsku zdravstvenu organizaciju, a dan poslije zatvorena je tržnica morskih plodova Huanan koja je povezivala većinu oboljelih slučajeva. Za nekoliko dana, Centar za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) u Kini identificirao je uzročnika ove infekcije, SARS-CoV-2, te je kroz sljedeća dva tjedna razvijen test za njegovu dijagnostiku. Nova infekcija uskoro se raširila po svim državama te se cijeli svijet ujedinio u borbi za zdravlje čovječanstva¹.

Što smo naučili o koronavirusu²?

Prilikom dijagnoze, u 80% slučajeva u Kini oboljeli su imali blage do umjerene simptome, 15% imalo je značajne simptome, a 5% je bilo u kritičnom stanju. U razvoju bolesti, 10-15% blagih do umjerenih slučajeva postaje teže, a 15-20% težih prelazi u kritično stanje. Vrijeme inkubacije u prosjeku je 5-6 dana (u rasponu od 2 do 14 dana), a od pojave simptoma do oporavka za blaže slučajeve može proći 2 tjedna, a za teže 3 do 6 tjedana. Pravi asimptomatski slučajevi nisu sustavno istraživani, ali molekularna istraživanja ukazuju na to da su iznimno rijetki, simptomi se nisu pojavili u manje od 1% slučajeva. Prosječna dob oboljelih u Kini je 51 godina, s nešto više oboljelih muškaraca. Zdravstveni djelatnici bili su u većem riziku (3,8% oboljelih iz zdravstvenog je sustava, a 63% njih radi u Wuhanu) kao i oni koji su bili u Wuhanu ili u kontaktu s nekim iz Wuhana (86%). Iz zapažanja u ranom razvoju bolesti zabilježen je dominantni put prijenosa kapljičnim putem, a neki podaci ukazuju i na prisutnost virusa na površinama, najdulje na plastici i čeliku (dva do tri dana). Iz navedenog su diljem svijeta preporučene mjere fizičkog distanciranja od dva metra između osoba koje ne žive u istom domu, samoizolacija (pogotovo ako su prisutni simptomi ili ste bili u kontaktu s nekim tko ih ima) te mjere osobne higijene (pranje ruku, korištenje sanitetskog sredstva, kihanje i kašljanje u lakat ili maramicu).

Koronavirus i Hrvatska³

U Republici Hrvatskoj prvi slučaj koronavirusa zabilježen je 25. veljače 2020. Tri dana kasnije, Svjetska zdravstvena organizacija podigla je globalni rizik vezan uz koronavirus na vrlo visok, 11. ožujka  proglašena je globalna pandemija, a u Hrvatskoj je donesena Odluka o proglašenju epidemije bolesti koronavirusom na području čitave Republike Hrvatske. U međuvremenu je uveden niz mjera kao odgovora na ovaj izazov javnog zdravstva⁴ – uvedeno je svakodnevno održavanje sjednica Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske koje prate redovita priopćenja za javnost, izlaženje na ulice dopušteno je isključivo u nužnosti (odlazak do dućana, odlazak na posao), mnoge djelatnosti prestale su s radom ili su prebačene na rad od kuće, donesen je niz ekonomskih mjera za očuvanje gospodarstva, nastava se počela održavati preko televizijskog programa i interneta, a međugradska kretanja postala su ograničena.

CoVID-19 i komorbiteti¹

SARS-CoV-2 infekcija je koja pogađa respiratorni sustav i uzrokuje bolest, COVID-19. Zbog toga je važno da osobe koje su prethodno preboljele plućna oštećenja, kao i osobe koje trenutno imaju druge plućne bolesti, budu na posebnom oprezu. Tuberkuloza je primjer jedne bolesti koja, iako preboljena, može ostaviti trajnu štetu na plućnom tkivu, a u nekim slučajevima nema tragova prethodne infekcije. Neka ostala zdravstvena stanja mogu se vidjeti u tablici 1.

Tablica 1. Prikaz komorbiditetnih stanja u postotcima s COVID-19 u Kini

Za sada nema podataka da se osobe s drugim zdravstvenim stanjima poput prethodnog srčanog udara lakše zaražavaju, ali se pokazalo da su te osobe u većem riziku od razvoja težeg oblika bolesti.

Koje su specifičnosti koinfekcije HIV-om i COVID-19¹?

Neovisno o koronavirusu, osobe koje žive s HIV-om (PLHIV) i na redovitoj su terapiji obično nemaju zdravstvene komplikacije. PLHIV koji imaju nižu razinu CD4-limfocita, dakle (još) nisu postigli tzv. „nultu viremiju“, u visokom su riziku od razvoja većine respiratornih infekcija poput pneumokokne upale pluća, tuberkuloze i sl., stoga je logična pretpostavka da će vjerojatnije razviti teži oblik COVID-19, ako dođe do infekcije. Dakle, povećan rizik za PLHIV tiče se onih koji su u povećanom riziku za većinu respiratornih infekcija. Međutim, važno je uzeti u obzir i druge faktore osim imunosupresije kada razmišljamo o PLHIV i COVID-19 kao što su npr. veća stopa pojave drugih zdravstvenih stanja poput kardiovaskularnih i plućnih bolesti, krhkosti koja raste s dobi te različitih metaboličkih stanja. Pušenje i inhaliranje drugih supstanci također je često¹.

Preporuke za učinkovitu borbu protiv COVID-19 za PLHIV nisu značajno drugačije od drugih preporuka. Držite se na fizičkoj udaljenosti od ostalih, držite se preporučene higijene te razmislite o odgodi rutinskih testiranja ako ste na nultoj viremiji. Osigurajte terapiju za dulje vrijeme (30, ako ne i više dana), kao i ostale važne lijekove. Odmah kontaktirajte svog infektologa ako se pojave prvi simptomi te ih obavještavajte o promjenama. Također, nikad nije bilo bolje vrijeme za prestanak pušenja cigareta ili e-cigareta jer toplina od pušenja, kao i kemikalije, štete tkivu pluća.

HIV i COVID-19 u Hrvatskoj³

Iako dodatne mjere opreza nisu potrebne kod osoba koje žive s HIV-om i imaju nultu viremiju u usporedbi s ostalima, u Hrvatskoj je i dalje izazov kasno dijagnosticiranje osoba koje žive s HIV-om, tzv. late presentera. Late presenteri su osobe koje su u pred-AIDS/AIDS stanju u kojemu nakon dugogodišnjeg razvoja bolesti uzrokovane virusom HIV-a  značajno pada učinkovitost ART terapije, stoga je njihovo zdravstveno stanje narušeno i neizvjesno. Često su oboljeli od čestih i različitih drugih infekcija zbog imunokompromitiranog sustava, a u Hrvatskoj ih, u populaciji dijagnosticiranih osoba, ima oko 40%⁵. Prema nekim modelima, među nedijagnosticiranima ih ima oko 30%. U Hrvatskoj, gdje je skrb za osobe koje žive s HIV-om centralizirana, lako je pratiti trendove uključivanja u skrb – povezivanje sa skrbi događa se otprilike 7 dana nakon preliminarne dijagnostike, a vrijeme redovne terapije za postizanje nemjerljive viremije barem je mjesec dana. Svi zdravstveni djelatnici stoga imaju veliku odgovornost sudjelovati u detekciji potencijalno imunokompromitiranih pacijenata kako bi oni što prije saznali svoj status i imali bolju prognozu. Navedena populacija je, zaključno, u visokom riziku od neželjenih posljedica COVID-19 infekcije. S druge strane, ako se infekcija HIV-om rano dijagnosticira, znamo da se morbiditet i mortalitet značajno smanjuju te osobama koje su rano dijagnosticirane predviđamo visoku kvalitetu života bez značajnih komplikacija zdravstvenog stanja.

U 2014. i 2015. godini kada je ebola opteretila zdravstveni sustav zapadne Afrike, rezultirajući smanjenjem zdravstvenih usluga od 50% za ostale bolesti na tom području, poput malarije, HIV/AIDS-a i tuberkuloze, došlo je do porasta mortaliteta tih triju bolesti⁶. Zbog navedenog, od iznimne je važnosti ne zaboraviti na HIV dok vlada epidemija koronavirusa, jer se individualna šteta, kao i društvena šteta, umnaža u prisutnosti ovih dviju bolesti.

Važno je znati da nema puno podataka koji povezuju HIV i COVID-19, stoga je teško donositi zaključke, ali s vremenom ćemo imati više podataka i znanja. Centar za kontrolu i prevenciju bolesti objavio je na svojoj stranici članak What to Know About HIV and COVID-19⁷, a smjernice se ne razlikuju bitno od preporuka za ostale. Centar za kontrolu bolesti naglašava povećanu opasnost za osobe koje nisu povezane sa skrbi i koje imaju nisku razinu CD4 limfocita te je važno sva savjetovanja vezano za HIV pokušati organizirati telefonski/online. Također, naglašena je potreba socijalne podrške za osobe koje žive s HIV-om zbog već prisutne stigme s kojom se suočavaju. Stigma postaje povećani problem i u kontekstu koronavirusa, a njome su posebno pogođene osobe azijskog porijekla, osobe koje su putovale, zdravstveni djelatnici i djelatnici hitne službe, a CDC izvještava, stigmatizirane grupe posljedično su izložene društvenom odbijanju, odbijanju pružanja zdravstvene skrbi i socijalne skrbi te fizičkom nasilju⁸. Osobe koje žive s HIV-om mogu se ovdje prepoznati kao saveznici u borbi protiv stigme, a koja se može ostvariti širenjem točnih informacija o koronavirusu.

Terapija i prevencija

Osobe s blagim i umjerenim simptomima mogu se kućno liječiti u samoizolaciji uz prethodno savjetovanje s liječnikom. Ako dođe do razvoja težih simptoma, potrebna je hospitalizacija. 

Trenutno postoji niz istraživanja čija nam saznanja mogu pomoći u suzbijanju ove pandemije¹. Jedno od trenutnih kliničkih ispitivanja vrši se na antivirusnoj terapiji Remdesivir (kod hospitaliziranih pacijenata, uz placebo), a u studiju su uključeni i PLHIV. Druga studija uključuje postekspozicijsku profilaksu hidroksiklorokinom koja je preporučljiva zdravstvenim djelatnicima koji su bili u kontaktu s osobama oboljelima od koronavirusa. Studija je u tijeku, koristi randomizirani model s placebo grupom, a ishod koji se mjeri je prisutnost virusa uzimanjem briseva. Još jedno kliničko ispitivanje na hidroksiklorokinu, ovaj put u kombinaciji s azitromicinom, uključuje osobe koje su oboljele od koronavirusa, a nisu hospitalizirane. Ishod koji se mjeri je hospitalizacija, ili smrtnost. Azitromicin je antibiotik, dakle područje djelovanja je antibiotsko, ali ima široku upotrebu jer ubija patogene koji su se nastanili u stanici i može se pokazati korisnim i u suzbijanju koronavirusa. Zanimljivo je da su se u Kini pacijenti brže oporavljali od teških oblika COVID-19 korištenjem visokih razina steroida. Također, u tijeku je i velika epidemiološka studija o riziku i štetnosti COVID-19. Razvoj preventivnog cjepiva na SARS-CoV-2 u tijeku je u KPWHRI-ju (Kaiser Permanente Washington Health Research Institute), a u studiju su uključeni volonteri kojima su prethodno isključena druga zdravstvena stanja.

Neke studije pokazale su i neučinkovitost nekih terapija u koje su se polagale velike nade. Jedna od takvih studija pokazala je neučinkovitost kombinacije Lopinavir/Ritonavir u suzbijanju COVID-19.

Budućnost

Za sada je teško predvidjeti tijek ove pandemije. Učimo iz iskustva sa sličnim infekcijama i bolestima, iz znanosti i iz pogrešaka. Podaci koje imamo o SARS-u, primjerice, ukazuju na to da ljudi obično nakon infekcije razvijaju protutijela, ali ne znamo koliko je potrebno da se ona razviju i ne znamo koliko će takva zaštita trajati – hoće li se raditi o jednoj sezoni, ili trajnoj imunosti? Kojom će frekvencijom virus mutirati i na koji način? Virusi često mutiraju na nama pogodniji način – SARS je s vremenom oslabio i ljudi su razvili jači imunitet na njega¹. Također, preventivne mjere poput fizičkog distanciranja nemaju neposredni efekt na epidemiološku sliku, nego odgođeni. Računamo da su potrebna dva tjedna da se vide njihove posljedice. U samoizolaciji može biti teško, a u većem su riziku od psihičkih tegoba marginalizirane skupine, što uključuje i osobe koje žive s HIV-om. Istražite koje oblike podrške možete dobiti neovisno o fizičkoj blizini. U ovom novom izazovu daleko smo jedni od drugih, ali smo na neki način i bliže. Mnogo stručnjaka mentalnog zdravlja nudi telefonska savjetovanja, uključujući i HUHIV (dovoljno je javiti se na e-mail pitaj@huhiv.hr ili telefonski na broj 0800 448 767). 

 

HUHIV podrška – Često postavljana pitanja

 

Literatura:

1 – https://www.youtube.com/watch?time_continue=387&v=eYS51cJvgqU&feature=emb_logo

2 – https://www.who.int/emergencies/diseases/novel-coronavirus-2019/situation-reports/

3 – https://www.koronavirus.hr/

4 – https://www.hzjz.hr/

5 – http://www.bfm.hr/en_GB/page/homepage

6 – https://www.gnpplus.net/lessons-learnt-from-the-hiv-response-for-covid-19-building-community-resilience/

7 – https://www.cdc.gov/coronavirus/2019-ncov/need-extra-precautions/hiv.html?CDC_AA_refVal=https%3A%2F%2Fwww.cdc.gov%2Fcoronavirus%2F2019-ncov%2Fspecific-groups%2Fhiv.html
8 – https://www.cdc.gov/coronavirus/2019-ncov/daily-life-coping/reducing-stigma.html?CDC_AA_refVal=https%3A%2F%2Fwww.cdc.gov%2Fcoronavirus%2F2019-ncov%2Fsymptoms-testing%2Freducing-stigma.html