Predstavnica udruge HUHIV prisustvovala je konferenciji „Novi izazovi i nezadovoljene potrebe osoba koje žive s HIV/AIDS-om dobi 50+“ održanoj u Berlinu od 31. ožujka do 03. travnja 2016. u organizaciji EATG-a (Europske grupe za tretman AIDS-a). Kroz tri i po dana konferencija je okupila 90 sudionika iz različitih zemalja, održano je 37 prezentacija i dvije sveobuhvatne panel diskusije. Pokrivene su različite implikacije života s HIV-om u dobi 50+ godina, uključujući epidemiologiju, testiranje, komorbiditete, ko-infekcije, stigmu i ostale društvene probleme, polifarmaciju i ostale izazove liječenja, mentalno zdravlje, specifične grupe, kvalitetu života te palijativnu skrb. Doneseni su zaključci i preporuke za unapređivanje skrbi kako bi se prilagodila dosad neprepoznatim, nezadovoljenim i nedovoljno uvaženim potrebama PLHIV osoba 50+.
„Osobe koje stare s HIV-om imaju posebne potrebe koje trebaju biti više uvažene kroz cijeli kontinuum testiranja i skrbi“.
Europska grupa za tretman AIDS-a (EATG-www.eatg.org) provodi sveobuhvatni projekt kako bi istražila, iz perspektive pacijenata, različite aspekte starenja s HIV-om od djetinjstva do zrele dobi. Nastavno na seriju webinara, EATG je organizirao prvu konferenciju o biomedicinskim i socijalnim osobitostima i nezadovoljenim potrebama osoba starijih od 50 godina koje žive s HIV-om. Starenje s HIV-om – projekt cjeloživotnog pristupa nastavlja se dodatnim webinarima i konferencijama na kojima će se kroz sljedećih 18 mjeseci obrađivati ključne teme vezane uz HIV kod djece, adolescenata i mladih odraslih osoba.
Uz udio osoba koje imaju preko 50 godina i žive s HIV-om (PLHIV) koji se konstantno povećava, kao i stopa novih HIV dijagnoza u ovoj dobnoj skupini, sve je važnije sistematično i usmjereno sagledati biomedicinske i socijalne, političke potrebe te potrebe za prilagodbom liječenja ovoj populaciji.
Projekt EATG-a, “Starenje s HIV-om”, jedinstvena je inicijativa PLHIV zajednice u Europi u okupljanju istraživača, medicinskih stručnjaka, zajednice pacijenata i ostalih ključnih dionika s namjerom definiranja informacija koje su već dostupne skupa s različitim izazovima i propustima s kojima se suočavaju u ovom području.
“U stvari, upravo cilj 3 održivog razvoja UN-a o kraju epidemije HIV-a kao prijetnje javnom zdravlju do 2030. daje politički okvir za nas da se pozabavimo detaljnije onime što treba biti učinjeno. Specifične kampanje za testiranje u ovoj dobnoj skupini HIV-a potrebno je nadopuniti dodatnim osvještavanjem sustava zdravstvene zaštite o posebnim potrebama osoba koje žive s HIV-om u populaciji koja stari. Preporuka je ostvariti sveobuhvatni model skrbi za PLHIV koji stare“ kaže Bryan Teixeira, predsjedatelj EATG radne skupine za politiku.
„Potreba za uzimanjem sve veće količine lijekova, nejasnoće oko procesa starenja s HIV-om, političko i medicinsko nasljeđe ranih desetljeća epidemije dovode do univerzalnih i neodgodivih pitanja za ovu dobnu skupinu na koja PLHIV zajednica pokušava odgovoriti usmjeravanjem ovih problema istraživačima i donositeljima odluka“, ističe Nikos Dedes, zamjenik predsjednika Upravnog odbora EATG-a i dugogodišnji savjetnik UNAIDS-a i Europske agencije za lijekove.
U nekima od najvažnijih zaključaka konferencije naglašava se kako su lijekovi za liječenje HIV-a razvijani imajući prvenstveno u vidu mlađu populaciju: osobe koje žive s HIV-om u dobi 50 ili više godina često imaju druge bolesti koje mogu utjecati na djelovanje lijekova. Potrebna su specifična istraživanja o međusobnoj interakciji lijekova i bubrežnoj funkciji kod starijih osoba koje žive s HIV-om kao i usporedno, kompletno sagledavanje bioloških i socijalnih faktora života PLHIV, fokusiranje na određene populacije kao što su starije žene, migranti i trans osobe te je potrebno educirati pružatelje zdravstvene skrbi o problemima povezanima sa starenjem, komorbiditetima i polifarmaciji. Održavanje zdravog stila života, uključujući tjelesnu aktivnost i prestanak pušenja također su nekoliko puta spomenuti kao ključni. Posebnu pažnju treba posvetiti činjenici da se u grupi osoba dobi 50+ godina obavlja jako mali broj testiranja, a stopa kasnih dijagnoza je alarmantno visoka.
Čini se da postoji jasna potreba za boljom suradnjom između gerijatrijskih i HIV specijalista, kao i potreba da se liječnicima opće prakse osigura pristup plodovima te suradnje. Ovo ne uključuje samo nove načine rada nego i daljnje promjene i jačanje zdravstvenih sustava. Međutim, sve ove vještine i znanja potrebno je prilagoditi i različitim zdravstvenim i upravljačkim sustavima unutar WHO europske regije, uključujući one sa siromašnim resursima.
Detaljan izvještaj o konferenciji i materijale s konferencije možete pronaći na sljedećim linkovima:
http://www.ageingwithhiv.com/#!presentations/nhjrq
http://www.hivforum.org/storage/documents/2016/ageing_conference_press%20release_rev.pdf
Loading ...
