Stigma i diskriminacija u svezi s HIV/AIDS-om su najveće smetnje prevenciji širenja virusa, osiguranju adekvatne njege, podrške i liječenja. Stigma i diskriminacija u vezi s HIV/AIDS-om su univerzalne i događaju se u svim zemljama i regijama u svijetu. Izazivaju ih razne pojave kao što su nedostatak razumijevanja bolesti, mitovi o prijenosu virusa, društveni strahovi u vezi sa seksualnošću, neodgovorno medijsko praćenje epidemije, činjenica da je AIDS neizlječiv, strahovi povezani sa smrću, strahovi od uzimanja droge, itd.
Stigma i diskriminacija nisu novi fenomeni. Stalni su pratitelji te epidemije od samog njenog početka. Danas je također poznato da postoje tri faze epidemije HIV/AIDS-a u pojedinom društvu. Prva je faza infekcije HIV-om. Virus ulazi u zajednicu tiho i neprimjetno. Sljedeća je epidemija HIV/AIDS-a koja nastaje kada virus uzrokuje smrtonosnu bolest. Konačno, treća je epidemija stigme, diskriminacije, optuživanja i kolektivnog poricanja zbog čega je teško izboriti se s prethodne dvije.
Stigmu možemo definirati kao onu pojavu koja značajno diskreditira pojedinca u očima drugih ljudi. Posljedice stigme također značajno djeluju na način na koji pojedinci doživljavaju sami sebe. Važno je naglasiti da je stigmatizacija proces te ju treba definirati kao proces dezevaluacije, a ne kao statički fenomen. Stigmatizacija je uvijek ukorijenjena u sistemu negativnih stavova koji inače postoje u pojedinim zajednicama i kulturama te se odvija u kontekstu povezivanja ljudi s HIV/AIDS-om, s društveno stigmatiziranim ponašanjima u vezi sa seksualnošću, uzimanjem droge ili prodajom seksualnih usluga. To je međusobno podržavajući proces koji se temelji na ranijim negativnim mislima, ali ih također međusobno potkrepljuje. Tako je primjerice poznato da se HIV/AIDS, kao i druge spolno prenosive bolesti, često percipira kao bolest nekih drugih ljudi, počevši od pripadnika gej zajednice, a u posljednje se vrijeme snažno povezuje sa subsaharskom Afrikom, te još specifičnije s tzv. “afričkom seksualnošću”. U tom slučaju, rasizam i ksenofobija su ti koji oblikuju dominantne slike i kulturne konstrukcije kojom obiluju takvi stavovi, ali oni također služe i njihovoj daljnjoj reprodukciji.
Stigma je povezana s odnosima moći i dominacijom u pojedinom društvu, te producira i reproducira odnose zasnovane na moći. Drugim riječima, stigma stvara društvenu nejednakost, a društvena nejednakost pojačava stigmu. Ako je struktura društva postavljena na odnosima nejednakosti te ako su nedruštvene norme rigidne, vjerojatnije je da će pojedine društvene skupine biti stigmatizirane i time dezevaluirane i posramljene, što će uvjetovati osjećaj superiornosti u drugim društvenim skupinama.
Stigma je razarajući osjećaj na individualnoj razini jer vodi osjećajima srama, krivnje i izolacije. Također, takvi negativni stavovi dovode do toga da drugi svojim propustima ili djelima uzrokuju i pojačavaju patnje stigmatiziranih skupina zalažući se za to da im se uskrate pojedine usluge kao što su pravo na liječenje ili školovanje. Takvi postupci predstavljaju diskriminaciju i vode kršenju ljudskih prava.
Diskriminacija nastaje kada se pojedinu osobu zbog stvarne ili percipirane pripadnosti određenoj skupini (npr. seksualnoj manjini) stavlja u nejednak i nepovoljan polozaj u odnosu na druge. Buduci da stigmu gotovo uvijek prati diskriminacija, osobe s HIV/AIDS-om onemogucene su u ostvarivanju ljudskih prava i temeljnih sloboda koje proizlaze iz vrijednosti ljudskog dostojanstva i jednakosti.
Posljedice stigme i diskriminacije ne vode samo krsenju ljudskih prava osoba s HIV/AIDS-om, vec negativno utjecu i na epidemiju te bolesti, na individulanoj, obiteljskoj i drustvenoj razini…
Začarani krug stigme, diskriminacije i kršenja ljudskih prava
Insert picture
Odnos između predrasuda, stigme i diskriminacije
Najteže posljedice stigme i diskriminacije očituju se pored njihovog razarajućeg utjecaja na pojedinca i na:
1. efikasnost preventivnih programa na način da kreira strah od utvrđivanja vlastitog HIV statusa. Ljudi se boje otići na testiranje, ponajprije zbog straha od reakcije njihove okoline na moguć pozitivan rezultat (30% ljudi u Australiji zna svoj status).
2. Strah od stigmatizacije sprečava ljude da se koriste kondomima i na taj način štite od prijenosa virusa. To je posebice tipično za žene koje uglavnom ne inzistiraju na zaštiti, bojeći se da bi ih mogli smatrati promiskuitetnima ili već zaraženima.
3. Stigma i diskriminacija kreiraju lažan osjećaj sigurnosti koji nadalje smanjuje efikasnost prevencije. Naime, stigma i diskriminacija temelje se na postojećim obrascima predrasuda i društvene isključenosti. Kada vezuju HIV uz pojedine društvene skupine, njeguju ideju da sami nisu pod rizikom, što nadalje može voditi rizičnom ponašanju.
4. Strah od diskriminacije sprečava ljude u traženju liječenja od HIV/AIDS-a i drugih medicinskih usluga. U svim dijelovima svijeta postoji diskriminacija ljudi unutar zdravstvenog sustava. Na taj način ljudi koji žive s HIV-om ostaju bez prijeko potrebnih zdravstvenih usluga. Prema nekim istraživanjima, 50% ljudi na Filipinima doživjelo je neke od oblika diskriminacije u zdravstvenom sustavu. Poseban oblik straha od diskriminacije u okviru zdravstvenog sustava očituje se u strahu da će informacija procuriti u javnost.
Loading ...
