22.02.2018. u Velikoj gradskoj vijećnici grada Bjelovara održana je konferencija na temu HIV-a i stigmatizacije osoba koje žive s HIV-om. Konferencija je održana u Gradskoj vijećnici Grada Bjelovara na inicijativu i u organizaciji Gradskog odbora za zdravstvo i socijalnu politiku uz pokroviteljstvo Grada Bjelovara. Inicijatori i organizatori ove hvalevrijedne akcije su Željka Russo, dr. med., medicinski vještak i član odbora za zdravstvo i socijalnu politiku grada Bjelovara te Mario Lemešić koji živi s HIV-om.
Povod za organiziranje konferencije bilo je iskustvo Bjelovarčanina Marija Lemešića, kuhara u bjelovarskoj osnovnoj školi koji je već nekoliko godina na bolovanju otkad je otkriven i razglašen njegov HIV status čime su mu narušena različita prava. Zbog otkrivanja ove informacije te velikog pritiska roditelja i neinformiranosti građana bio je spriječen raditi posao koji voli iako time zdravstveno nikoga ne ugrožava. Udruga HUHIV od početka je upoznata s ovim slučajem te ga je prijavila Pravnoj klinici u Zagrebu te je cijeli slučaj bio izložen na Nacionalnom povjerenstvu za suzbijanje HIV-a/AIDS-a.
Udruga HUHIV ovim putem izražava podršku organiziranim događanjima te izražavamo žaljenje zbog nemogućnosti sudjelovanja na konferenciji. U sklopu rada HUHIV Centra za psihosocijalnu podršku dosad smo zaprimili više upita zabrinutih bjelovarskih djelatnika i roditelja koje smo educirali te se svakodnevno trudimo razbiti predrasude o HIV-u koje i dalje opstaju te zajedno s ostalim ključnim dionicima ulažemo različite napore u suzbijanje stigme i diskriminacije u RH. Jedan od njih jest i izdavanje Smjernica za zaštitu prava i poboljšanje društvene uključenosti oboljelih od infekcije HIV-om u Hrvatskoj, namijenjenih stručnjacima različitih profila, uključujući i one u obrazovnom sustavu.
Na konferenciji u Bjelovaru koja je medijski popraćena na lokalnoj i nacionalnoj razini sudjelovali su stručnjaci različitih profila, predstavnici različitih institucija uključenih u tematiku HIV-a kako bi Mariju dali podršku te potvrdili da on ne predstavlja opasnost za svoju okolinu:
- Prof.dr.sc. Josip Begovac, dr.med., Referentni centar za dijagnostiku i liječenje HIV infekcije, Klinika za infektivne bolesti „dr. Fran Mihaljević“
- Sanja Belak Škugor, prof.psih., Klinika za infektivne bolesti „dr. Fran Mihaljević“
- Tatjana Nemeth Blažić, dr.med., Hrvatski zavod za javno zdravstvo
- sc. Saša Jevtović, dr.med., Klinika za psihološku medicinu KBC Zagreb
- dr.sc. Aleksandar Štulhofer, dipl.soc., Odsjek za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, nekadašnji konzultant Svjetske zdravstvene organizacije za HIV/AIDS
- dr. sc. Sunčana Roksandić Vidlićka, dipl. iur., Katedra za kazneno pravo Pravnog fakulteta u Zagrebu
Za prevenciju infekcije HIV-om kao i smanjenje te eliminaciju stigme i diskriminacije koja se povezuje s tom infekcijom ključno je znanje i informiranje o relevantnim i znanstveno potvrđenim činjenicama, uključujući već duže poznate načine prijenosa HIV infekcije kao i pojašnjenje da pod određenim okolnostima ne može doći do prijenosa HIV-a čak ni u situacijama u kojima se HIV inače prenosi.
Cijelo priopćenje Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo povodom konferencije Kako se može i kako se ne može inficirati virusom humane imunodeficijencije (HIV) kao i podatke o epidemiološkim značajkama infekcije HIV-om možete pročitati ovdje.
Stigma i diskriminacija povezana s HIV-om odnosi se na predrasude, negativne stavove te diskriminatorna ponašanja usmjerena na osobe koje žive s HIV-om i AIDS-om. Stigmatizacija osoba koje žive s HIV-om započela je opisima u medijima na samim počecima izvještavanja o ovoj temi te je dugoročno oblikovala način na koji se piše i govori o infekciji HIV-om diljem svijeta. Osobe koje žive s HIV-om bile su i još su uvijek obilježene kao devijantne, nemoralne, zarazne i grješne te kontakt s njima i dalje, unatoč potvrđenim znanstvenim činjenicama o rizicima za prijenos izaziva strah, kao što smo mogli vidjeti na primjeru roditelja i djelatnika bjelovarske škole. Iako je razumljivo da se roditelji koji nisu dovoljno informirani brinu jer im je prvenstveno stalo do zdravlja i dobrobiti njihove djece, takav stav nikako nije opravdan kad se uzmu u obzir potvrđene znanstvene spoznaje.
Stigma povezana s HIV-om kronični je stresor koji ima negativan utjecaj na psihosocijalno dobrostanje osobe. Posljedice stigme i diskriminacije vrlo su dalekosežne. Neke osobe su odbačene od strane obitelji, vršnjaka i šire zajednice, dok se drugi suočavaju s lošim tretmanom u zdravstvenom i obrazovnom sustavu, nepoštivanju njihovih prava te različitim psihološkim posljedicama. Sve ovo ograničava pristup testiranju na HIV, liječenju i ostalim dijelovima kontinuuma skrbi o osobama koje žive s HIV-om.
HIV je i dalje stigmatizirano stanje, često zato što ljudi ne razumiju način na koji se prenosi te imaju neutemeljeni strah od infekcije. Uz HIV je i dalje vezano toliko stigme, srama i neinformiranosti da je to samo po sebi, neovisno o medicinskoj dijagnozi, veliki problem s kojim se oboljeli i njihovi bližnji trebaju suočavati. Mnoge osobe koje žive s HIV-om strahuju s kakvim će se predrasudama susresti pri ostvarivanju prava na skrb. Iz tog razloga iznimno je važno da osobe koje rade u različitim ustanovama budu educirane kako se prema osobama koje žive s HIV-om odnositi povjerljivo i s poštovanjem.
Loading ...
