Gotovo trećina HIV+ osoba pati od manjka D vitamina. Tamna boja kože najvažniji je faktor rizika za ovaj poremećaj. Među pacijentima bijele kože, nedostatak vitamina D bio češći je kod pacijenata na NNRTI terapiji nego kod pacijenata koji koriste inhibitore proteaze.
Vitamin D važan je za održanje zdravlja, za zdravlje kostiju te regulaciju imunološkog sustava. Manjak vitamina D povezan je sa niskim brojem CD4, aktiviranim imunološkim sustavom te uznapredovalom HIV bolešću.
Tijelo se opskrbljuje vitaminom D iz hrane koju osoba unosi te ga proizvodi koža pri izlaganju sunčevoj svjetlosti.
Manjak vitamina D može nastati iz više razloga, uključujući starenje, slabo izlaganje sunčevoj svjetlosti te slabu prehranu. HIV također može utjecati na razine vitamina D. Vitamin D se metabolizira u tijelu na sličan način kao i neki lijekovi iz terapije za HIV te su već neka ranija istraživanja pokazala da inhibitori proteaze mogu smanjiti sposobnost organizma da metabolizira vitamin D.
Razine 25-hidroksi vitamina D najbolje su mjerilo za određivanje vrijednosti vitamina D.
Studija provedena u Nizozemskoj uključivala je 252 pacijenta koji su primali terapiju u razdoblju od siječnja do kolovoza 2006.
Razine vitamina mjerene su analizom razine 25-hidroksi vitamina D. Također su mjerene i vrijednosti paratiroidnih hormona, kalcija u serumu, CD4 te količine virusa.
Prikupljeni su i demografski podaci: rasa, dob, trajanje i stadij HIV infekcije, korištenje antiretrovirusne terapije, anamneza te indeks tjelesne mase.
Pacijenti su zamoljeni i da ispune upitnike o načinu prehrane te izlaganju suncu.
Nedostatak vitamina D definiran je vrijednostima 25-hidroksi vitamina D nižim od 35nmol/l između travnja i rujna te ispod 25nmol/l između rujna i ožujka.
Sveukupno, 29% pacijenata imalo je manjak vitamina D.
U prvim ispitivanjima manjak vitamina D češće je ustanovljen kod žena nego kod muškaraca, što nije bila posljedica menopauze, jer je srednja dob žena bila 36 godina i u skupini koja je patila od manjka vitamina D, kao i u skupini koja nije imala manjak vitamina D.
Pacijenti tamnije boje kože imali su povećan rizik od manjka vitamina D. Manjak je bio prisutan kod 19% pacijenata bijele kože, 33% pacijenata mediteranskog podrijetla, 44% pacijenata azijskog podrijetla te kod 63% pacijenata tamne boje kože.
Od pacijenata koji nisu uzimali terapiju, 25% je imalo pomanjkanja vitamina D, u usporedbi sa 30% od onih koji su uzimali terapiju.
Među pacijentima koji su uzimali terapiju, manjak D vitamina češće je uočen kod pacijenata koji su uzimali nenukleozidne inhibitore reverzne transkriptaze nego kod onih koji su uzimali inhibitore proteaze.
Nakon detaljnije analize rezultata prema boji kože, ustanovljeno je da su pacijenti bijele boje kože koji su uzimali inhibitore proteaze imali značajno više razine 25-hidroksi D vitamina od pacijenata bijele kože koji su uzimali nenukleozidne inhibitore reverzne transkriptaze, kao i od onih koji nisu uzimali nikakvu terapiju. Ipak, kod pacijenata crne boje kože, tip terapije nije znatno utjecao na količinu vitamina.
Također je zaključeno da način prehrane ili izlaganje suncu nije imalo utjecaja.
Istraživači su zaključili da je „adekvatna količina D vitamina potrebna za održavanje dobre gustoće kostiju. Zbog toga bi količina D vitamina u organizmu trebala biti praćena kod HIV+ osoba, pogotovo onih tamnije boje kože i koji uzimaju nenukleozidne inhibitore reverzne transkriptaze. Na taj način, moguće je pravovremeno reagirati.“
Loading ...
