Postoje spolno prenosive bolesti za koje mnogi nisu ni svjesni da ih imaju, a mogu ostaviti ozbiljne zdravstvene posljedice.
Kao stručna zdravstvena udruga koja se preko 16 godina bavi problematikom i prevencijom spolno prenosivih bolesti, prikupili smo značajan iskustveni, ali i znanstveni uvid u njihovu raširenost u Hrvatskoj (*CheckPoint Zagreb studija – uvid u seksualna i rizična ponašanja u zajednici; N=3600). Nije bilo lako podizati javnu svijest, posebice mladih, da ostvare interes za osnovnim znanjima o spolno prenosivim infekcijama, rizičnim čimbenicima, načinima zaštite, liječenja, ali i testiranja. Najteže je bilo ostvariti otvoren razgovor o toj temi, posebice tijekom spolnog odrastanja, eksperimentiranja i stjecanja spolnih i životnih iskustava. Priznajmo, tada su mladima često sasvim druge vrijednosti u fokusu što zahtijeva dodatne napore javnog zdravstva kako bi im na najbolji mogući način približili ovu važnu problematiku. Ipak su to naše buduće generacije i cilj nam je očuvanje njihovog zdravlja.
Dok godinama čekamo kvalitetan zdravstveni odgoj u obrazovnom sustavu po uzoru na razvijene zemlje svijeta, u školama se spolno prenosive bolesti ukratko spominju na satu biologije, a ako niste studirali medicinu, šanse su da znate prepoznati rizične čimbenike od moguće zaraze, načine prevencije i zaštite te simptome nekih najraširenijih, samo ako ih je imala vama bliska osoba koja je bez srama pričala o njima. Prema podacima stručne studije*, znanje mladih je porazno, rizična ponašanja mladih su svakodnevica, ali ipak raste interes za znanjem i brigom o vlastitom zdravlju. Upravo ovu stvorenu vrijednost moramo iskoristiti u ovom trenutku.
Zahvaljujući društvenim naporima, ostvaren je ogroman uspjeh u području prevencije HIV-a i AIDS-a. Iako u Hrvatskoj broj novozaraženih osoba zadnjih godina raste (u 2015. registrirano je rekordnih 120 novih infekcija), riječ je o kvalitetnim programima probira osoba pod visokim rizikom od zaraze te dijagnosticiranja s ciljem saznavanja zdravstvenog statusa, pravovremenog liječenja i sprječavanja daljnjeg širenja infekcija u društvu. Nastavkom ovih programa edukacije, individualnih savjetovanja, brzog testiranja, logično je da se očekuje pad incidencije, što ima prvenstveno utjecaj na zdravlje društva, ali i na opterećenost zdravstvenog sustava.
Ipak, pri pomisli o mogućoj infekciji, ponekad nije HIV prvi kojega treba uzeti u obzir. Ukoliko ste i imali situaciju u kojoj ste se rizično izložili mogućnosti neke infekcije, to ne znači da ste se zarazili HIV-om ili hepatitisom. Neki rizični oblici ponašanja mogu više upućivati na potrebu za kontrolom drugih spolno prenosivih infekcija kao što su HPV, genitalni herpes, klamidija, gonoreja, ureaplazma, sifilis itd. koje ozbiljno mogu naštetiti Vašem spolnom i reproduktivnom zdravlju ukoliko ih ne otkrijete na vrijeme. U takvim situacijama, umjesto testiranja na HIV i/ili hepatitis C, preporučit će Vam se testiranje na druge spolno prenosive infekcije koje su daleko učestalije i lakše se prenose, odnosno one koje odgovaraju vašim potrebama. Zato je iznimno važno koristiti dostupne usluge besplatnog individualnog savjetovanja sa stručnjacima koji će vas educirati, informirati i preporučiti vam odgovarajuće mjere.
Činjenica je da većina infekcija potiho buja u Vašem tijelu bez ikakvih simptoma, pogotovo među mladima. Američki Centar za kontrolu i prevenciju bolesti upozorava da se gotovo polovica od 20 milijuna novih dijagnoza koje se godišnje pojave u SAD-u događa među mladima do 24 godine, ali to isto tako znači da su i stariji u opasnosti. Stoga, pričajte s mladima, ali i sami obratite pozornost na sljedeće tri najčešće bolesti.
Petina korisnika ima(la) je neku spolno prenosivu bolest.
Od ukupnog broja ispitanika*, gotovo 20% osoba imalo je neku spolno prenosivu bolest (u tijeku liječenja ili izliječeno), među kojima su najčešće HPV, klamidija, herpes, ureaplazma i gonoreja.
Saznajte osnove o učestalim spolno prenosivim bolestima i uočite ih na vrijeme.
HPV – Humani papiloma virus je najrašireniji. Prema podacima kojima raspolaže CDC, gotovo svaka spolno aktivna osoba ovu virusnu infekciju ‘zaradi’ u nekom trenutku života, a možete ju dobiti putem vaginalnog, oralnog i analnog seksa, ali i drugim kontaktima ‘kože na kožu’ tijekom spolnog odnosa.
Postoje i vrste HPV-a koje se šire putem bradavica na koži, iako uopće nisu prenosive spolnim putem. Zasad je otkriveno više od 200 tipova HPV-a, a većina infekcija je bezopasna i tijelo ih se samo od sebe riješi, jer se imunitet može sam obraniti od njih.
Iako većina tipova nestaje bez značajnijih problema, postoji bar 13 vrsta koje mogu uzrokovati pojavu genitalnih bradavica i različitih vrsta karcinoma, kao što su rak vrata maternice, penisa i usta. Mnogi od tih karcinoma su vrlo rijetki.
I muškarci i žene su nosioci HPV-a pa se muškarcima savjetuje da potraže pomoć liječnika kad uoče neobične izrasline na penisu, anusu, u ustima ili grlu. Za razliku od drugih spolno prenosivih bolesti, testiranje kojim će se naći prisutnost HPV-a moguće je obaviti jedino na ženama, jer ne postoji jednostavan test za muškarce.
Žene bi trebale redovito ići na ginekološke preglede, i, s obzirom na prethodne nalaze raditi papa test onoliko često koliko je preporučeno, kako bi se na vrijeme uočile promjene na vratu maternice, iako se rak obično razvije tek za 10 do 15 godina.
Postoje cjepiva protiv HPV-a za muškarce i žene no većina je učinkovita ako se primi u dobi od 11 ili 12 godina. Otkad se provode cijepljenja, smanjile su se abnormalne promjene u stanicama grlića maternice kod mladih žena.
Također pomaže ispravno korištenje prezervativa, koji mogu pomoći u smanjenju šanse za pojavu infekcije, iako virus može utjecati na područje koje nije bilo zaštićeno. Na smanjenje mogućnosti infekcije utječe i broj seksualnih partnera, iako i oni s jednim partnerom mogu oboljeti od HPV-a.
Klamidija – Najčešće se širi među mladima između 20 i 24 godine, jer se na 100.000 ljudi zarazi njih 2.451. To što ste se zarazili bakterijom ne znači da ćete imati ikakve simptome, pa mnogi ne znaju da su zaraženi i šire bakteriju, a trudnice s klamidijom mogu zaraziti i bebe, koje se tijekom poroda mogu razboljeti od upale pluća.
Oni koji pak imaju simptome mogu osjećati peckanje za vrijeme uriniranja ili primijetiti pojačan iscjedak iz vagine ili penisa.
Kod muškaraca, bakterija može utjecati na sjemenovod, što može uzrokovati bolove, ali i trajne posljedice kao npr. neplodnost.
Sve djevojke mlađe od 25 godina trebale bi se jednom godišnje testirati na klamidiju, jer se i kod njih bolest može razviti u neplodnost, kroničnu bol zdjelice ili stvarati komplikacije u trudnoći.
Dobra je vijest da je klamidija potpuno izlječiva s tjednom dozom antibiotika. Inače, možete smanjiti šanse od zaraze ako ste s partnerom koji se testirao i ako redovito koristite prezervative.
Herpes – Jedna od šest osoba u dobi između 14 i 19 godina oboljet će od herpesa, kojeg mogu uzrokovati dvije vrste virusa. I unatoč tome što ste čuli o spolno prenosivim bolestima – da ih uvijek prate bolovi – herpes nekad može imati blage ili nikakve simptome.
Važno je zapamtiti da ste, ako se zarazite ovim virusom, zaraženi ostatak života, a većina ljudi i ne zna da ga ima. Oni koji pak primijete simptome, mogli bi herpes zamijeniti s kožnom bolesti. Mjehurić se naime pojavi u obliku vrećice ispunjene tekućinom te je izrazito zarazan. Može se pojaviti na spolovilu, anusu ili ustima dva do 12 dana nakon zaraze. Izbijanje mjehurića može trajati od dva do četiri tjedna, a prvo izbijanje može biti izrazito bolno i praćeno visokom temperaturom, bolovima u tijelu, natečenim limfnim čvorovima i glavoboljom. Učestalost izbijanja također može varirati od osobe do osobe, iako se simptomi obično s vremenom smanjuju.
Herpes može dugotrajno utjecati na zdravlje, jer virus može uzrokovati učestale infekcije očiju, a kod osoba oslabljenog imuniteta, može oštetiti i leđnu moždinu i mozak.
Herpes se širi vaginalnim, analnim i oralnim seksom, a nažalost ne postoji lijek koji će ga u potpunosti izliječiti iako se određenim lijekovima mogu smanjiti izbijanja i šanse da prenesete virus partneru.
Spriječiti ga pak možete tako da koristite prezervativ i ograničite spolne odnose na jednog partnera (koji se testirao i nema prisutan virus u organizmu).
Spolno prenosive infekcije ozbiljan su javnozdravstveni problem na čije se liječenje godišnje u svijetu potroši preko 16 milijardi dolara (CDC).
Svjetska zdravstvena organizacija procjenjuje da se svake godine u svijetu dogodi 300 milijuna slučajeva spolnih infekcija poput sifilisa, gonoreje, klamidije i trihomonijaze.
Liječenje spolno prenosivih infekcija predstavlja veliko ekonomsko opterećenje za zdravstveni sustav te stoga zahtjeva posebnu pažnju i kvalitetnu strategiju troškovne isplativosti, od kojih je jedna od najboljih svakako ulaganje u kvalitetne edukacije mladih i testiranja bez obzira je li u zdravstvenom sustavu ili u društvenoj zajednici. Troškovna isplativost ustvari predstavlja veći broj kvalitetno educiranih mladih i dijagnosticiranih osoba, pogotovo ljudi koji su bili ili jesu u riziku od zaraze, bez obzira na rezultat testiranja, uz pravilnu edukaciju s ciljem prevencije i očuvanja zdravlja.
Logičan zaključak: Što je manje nedijagnosticiranih, to je veća financijska isplativost.
Jasno je da pristup testiranju na HIV i virusne hepatitise treba uzeti u obzir kao prioritet u programima prevencije usmjerene na mlade i rizične skupine, posebno u istočnoj Europi i zemljama u kojima je niska učestalost moguće samo privid uslijed nedovoljnog broja testiranja, kao što je Hrvatska. U te prioritete spadaju i ostale, daleko učestalije spolne bolesti, no uvijek prema pravilima struke tj. prema stručnim smjernicama procjene rizičnih čimbenika koji upućuju na potrebu testiranja.
Dosljednom edukacijom, radom informativnih i savjetodavnih centara o spolnom i reproduktivnom zdravlju u društvenoj zajednici, povećanjem broja testiranja i otkrivanjem novih infekcija, dugoročno se značajno smanjuju godišnji troškovi liječenja smanjenjem širenja infekcija i smanjenjem broja nedijagnosticiranih osoba u društvu. Budući da se spolno prenosive infekcije mogu prevenirati, značajno smanjivanje broja novih infekcija ne samo da je moguće, nego je i nužno potrebno. Prevencija može smanjiti negativne i dugoročne posljedice spolno prenosivih infekcija, a ujedno smanjiti troškove liječenja.
HUHIV – Hrvatska udruga za borbu protiv HIV-a i virusnog hepatitisa
CheckPoint Zagreb studija – uvid u seksualna i rizična ponašanja u zajednici*
Dio članka preuzet i prilagođen sa express.hr; Autor: Zrinka Bertović Skračić
Loading ...
