Hepatitis C – podmukli virus

Za razgradnju otrovnih tvari u organizmu zadužena je jetra. No, što se događa s jetrom kada je zaražena virusom hepatitisa C?

Ne, Marija ne želi da joj se spomene ime. Ona je imala loša iskustva s ljudima koji su znali da ima hepatitis C. “Ljudi vas počnu zaobilaziti u širokom luku, misle da ćete ih zaraziti i ako im pružite ruku“. Prema istraživanju CDC-a, čak 25% oboljelih osjećalo je da ne može reći svojoj obitelji i prijateljima. No, hepatitis C se ne prenosi tako lako, iako za ovu vrstu hepatitisa ne postoji cjepivo kao za hepatitis A ili B.

Jetra, za razliku od drugih organa, posjeduje sposobnost da se dobro oporavi od oboljenja. No, kronična upala ostavlja trag. U najgorem slučaju rezultira cirozom jetre, koja podrazumijeva uništenje stanica do te mjere da ovaj organ više ne može ispunjavati svoj zadatak i razgrađivati otrovne tvari. Umjesto toga, otrovne tvari se putem krvi šire cijelim tijelom, a hranjive tvari se više ne mogu koristiti. Na kraju dolazi do prestanka rada ovog organa i tada može pomoći jedino transplantacija jetre.

Hepatitis C se prenosi putem krvi, s čovjeka na čovjeka, najčešće preko otvorenih rana ili preko transfuzije krvi. Ova virusna infekcija, opasna po život, otkrivena je tek 1988. godine. Ranije, kada krv i zalihe krvi nisu bile testirane na hepatitis C, ovaj virus se najčešće prenosio transfuzijom krvi. Hepatitis je bolest koja mora biti prijavljena nadležnoj zdravstvenoj instituciji. Ne samo doktor, već i laboratoriji i sve službe koje se bave pretragama krvi moraju prijaviti da je neka osoba oboljela od hepatitisa C, ukoliko već nije prijavljena.

Nema posebnih simptoma

Svjetska zdravstvena organizacija već je 2010. prepoznala hepatitis C kao veliki zdravstveni problem i svrstala ga na istu ravan s tuberkulozom i malarijom. Procjenjuje se da širom svijeta oko 150 milijuna ljudi boluje od hepatitisa C, a čak 400 milijuna ljudi ukupno od virusnih hepatitisa. Svake godine od posljedica zaraze virusnim hepatitisima umre 1.4 milijuna ljudi. Još je značajnija činjenica da je virus hepatitisa C čak 10 puta zarazniji od HIV-a.

Oni koji imaju hepatitis C često se žale na umor, slabost, nemoć, ponekad na bolove u zglobovima i nedostatak elana. Sve su to simptomi koji mogu ukazivati na niz drugih tegoba ili bolesti.

Za hepatitis C ne postoje rana upozorenja ili znakovi opasnosti.

Bolova skoro da nema, jer jetra ne boli. Mnogi su potpuno iznenađeni dijagnozom, a bolest se najčešće otkrije slučajno, kao kod Marije.”Zarazila sam se najprije parazitima na jednom putovanju po Aziji. Oni su dospjeli u moj želudac i dvanaestopalačno crijevo. Onda su krenula ispitivanja i tako je otkriveno da imam hepatitis C“. Marija je sigurna da je hepatitisom C zaražena prilikom jedne operacije kojoj je ranije bila podvrgnuta.

Pored transfuzija krvi zaraza se prenosila i nedovoljno steriliziranim instrumentima. To se promijenilo.

Danas se virus prenosi prije svega intravenoznim putem, kao što je slučaj kod intravenoznih korisnika droga koji međusobne dijele igle i drugi pribor za korištenje droga te su u najvećem riziku od zaraze hepatitisom C. Do doticaja s krvi putem tanke sluznice dolazi i u slučaju tetovaža i piercinga u nesterilnim uvjetima, ali i korištenjem tuđih britvica, četkica za zube i drugog pribora za osobnu higijenu, što također spada u visokorizične slučajeve moguće infekcije virusom hepatitisa C. Teoretski je moguće zaraziti se i putem seksualnog odnosa. No, rizik zaraze hepatitisom C seksualnim putem je mali i događa se kod onih ljudi, koji upražnjavaju seksualne aktivnosti povezane s povredama i krvarenjima. To je recimo slučaj i s muškarcima koji prakticiraju seks s pripadnicima istog spola. Za razliku od hepatitisa C, hepatitis B se značajno češće prenosi nezaštićenim spolnim odnosom.

Virus se otkriva kod svake četvrte zaražene osobe

S obzirom da jetra, za razliku od drugih organa, ne boli, virus se teško otkriva i to je ono što je podmuklo kod hepatitisa C.  Jetra je teška jedan i pol kilogram, ali sadrži pet puta više tkiva nego što je potrebno. To znači da se funkcija jetre umanjuje tek onda, kada je 60 do 70 posto ovog organa uništeno.

Što se prije krene u liječenje hepatitisa C, to su veće šanse da bolest ne uzrokuje ozbiljnije posljedice. Međutim, i tada se može i treba provesti terapija, kaže struka. I kada je virus prouzročio oštećenje jetre, treba provesti terapiju, jer se čak i znatno oštećena jetra može iznenađujuće dobro oporaviti.

Liječenje

Hepatitis C se liječi kombinacijom lijekova i moguće ga je izliječiti. Još uvijek ne postoje cjepiva za zaštitu od infekcije hepatitisom C, kao što to postoji za hepatitis B, ali terapije su sve efikasnije. Prije deset godina ozdravio bi jedan od deset oboljelih, a danas je moguće ozdravljenje 90-95% oboljelih.

Možemo spriječiti hepatitis C i znati svoj zdravstveni status ako smo educirani i upoznati s načinima prijenosa. Tada možemo značajno utjecati na smanjenje rizika od zaraze, a važno je i testiranje, koje je danas brzo, jednostavno, bezbolno i pouzdano.

Kako se prenosi hepatitis C (HCV)?

HCV se prvenstveno prenosi direktnim kontaktom sa zaraženom krvlju, te krvlju onečišćenim nesterilnim iglama i špricama, no za čak 25–30 % inficiranih ne može se sa sigurnošću utvrditi put prijenosa. Do uvođenja obaveznog testiranja dobrovoljnih davatelja krvi (u Hrvatskoj je to od 1993.g.) transfuzije krvi i krvnih derivata su bile glavni put prijenosa hepatitisa C koji se tada i nazivao “posttransfuzijski hepatitis”. Danas je osnovni put prijenosa intravensko korištenje droga korištenjem zajedničkih šprica i igala. Mogući put prijenosa je i korištenjem inficiranog pribora prilikom ušmrkavanja droga, tetovaža ili piercinga te korištenjem tuđeg pribora za osobnu higijenu kao što su četkice za zube, britvice, škarice, grickalice za nokte i sl. kod kojih, ukoliko su inficirani virusom hepatitisa C, postoji mogućnost zaraze. Pored ovih češćih načina prijenosa HCV se rjeđe može prenijeti i spolnim odnosom te tijekom poroda sa zaražene majke na dijete.

Znači, glavne rizične skupine kod kojih se pojavljuje hepatitis C i koje bi se trebale testirati su:  

• Intravenski ovisnici droga i osobe koje koriste tuđi pribor pri korištenju droga
• Bolesnici koji su primili transfuziju krvi ili pripravaka krvi prije 1993. godine
• Osobe čije su tetovaže ili body piercing izvršeni nesterilnim priborom (u nesterilnim uvjetima)
• Osobe koje su imale nezaštićeni spolni odnos sa zaraženom osobom ili osobe rizičnog seksualnog ponašanja (seksualne aktivnosti povezane s povredama i krvarenjima)

Za sve koji su bili izloženi jednom ili više načina prijenosa hepatitisa C, organizirali smo tjedan svjesnosti o virusnim hepatitisima tijekom kojega se besplatno i pouzdano možete testirati svaki dan od 20. do 24.07. od 16:00 do 19:30 u CheckPoint centru Zagreb. Povodom Svjetskog dana hepatitisa koji se obilježava 28. srpnja, ovim tjednom testiranja udruga HUHIV obilježava tjedan svjesnosti o virusnim hepatitisima te provodi nacionalnu javnozdravstvenu kampanju u suradnji s Ministarstvom zdravlja.

Prijedlog02

Izvori:

http://www.dw.de/hepatitis-c-podmukli-virus/a-17815758

Centre for Disease Control and Prevention: http://www.cdc.gov/features/WorldHepatitisDay/ [Last accessed April 2015]

Centre for Disease Control and Prevention: http://www.cdc.gov/hepatitis/B/bFAQ.htm [Last accessed April 2015]

So, S. et al. Making the Link: Hepatitis B and Liver Cancer: http://liver.stanford.edu/Public/presentations/patientconferenceSam_So_HBV_and_Liver_Cancer_0pdf [Last accessed April 2015]

Budd, J. et al. Hepatitis C and general practice: the crucial role of primary care in stemming the epidemic. Br J Gen Pract. 2005 Apr 1; 55(513): 259–260 [Last accessed April 2015]

Breaking the Hepatitis C Social Stigma: http://www.hepatitiscentral.com/news/breaking_the_he/ [Last accessed April 2015]

Poordad, F. et al. ABT-450/r–Ombitasvir and Dasabuvir with Ribavirin for Hepatitis C with Cirrhosis N Engl J Med 2014; 370:1973-1982

http://www.roche.hr/home/terapijska-podruja/virologija/hepatitis/prijenos-i-simptomi-hepatitisa.html

HUHIV