
Uz priznanje Europskog ureda Svjetske zdravstvene organizacije u srpnju 2018. uvrštavanjem projekta CheckPoint Zagreb kao najboljeg primjera podrške u prevenciji HIV-a u Europi u Zbornik dobre prakse odgovora zdravstvenog sektora na HIV u Europskoj regiji, priznanjem Europskog centra za prevenciju i kontrolu bolesti (ECDC), projekt CheckPoint Zagreb Hrvatsku svrstava na sami vrh javnozdravstvenog odgovora na HIV i virusni hepatitis ponajprije zahvaljujući sinergijskom pristupu svih ključnih dionika, od javnih zdravstvenih institucija i stručnjaka, nacionalnih i lokalnih samouprava, kreatora javnih politika i donositelja odluka do organizacije civilnog društva koja se vodi potrebama društvene zajednice (HUHIV).
Obuhvat i testiranje osoba u povišenom riziku od zaraze virusom humane imunodeficijencije (HIV), virusom hepatitisa B (HBV) ili virusom hepatitisa C (HCV) još je uvijek javnozdravstveni izazov diljem Europe. Jednoj od dvije osobe koja trenutno živi s HIV-om infekcija je dijagnosticirana kasno, a čak i veći dio od procijenjenih 9 milijuna Europljana koji žive s kroničnim hepatitisom B ili C nije svjesno da je zaraženo. Kako bi se prekinuli postojeći sljedovi prijenosa i spriječile daljnje infekcije, Europa se treba snažnije usredotočiti na rad s osobama u povišenom riziku kako bi lakše prepoznali one s nedijagnosticiranim infekcijama, pružili im podršku te ih povezali s odgovarajućim zdravstvenim službama.
Povećanje pokrivenosti i prihvaćanja testiranja, osobito onih najugroženijih, ključni je element bilo koje strategije eliminacije HBV-a, HCV-a i HIV-a u Europskoj uniji i Europskom ekonomskom području (EU / EEA). Kako bi podržao države članice u njihovim nastojanjima poboljšavanja strategija i pristupa otkrivanja novih slučajeva zaraze i prihvaćanje programa testiranja kao dio globalnih napora za uklanjanje virusnog hepatitisa i HIV-a kao javnozdravstvene prijetnje do 2030. godine, Europski centar za prevenciju i kontrolu bolesti (ECDC) objavio je Smjernice najboljih primjera pristupa integriranom testiranju hepatitisa B (HBV), hepatitisa C (HCV) i HIV-a temeljene na dokazima.
Ovaj značajan dokument ECDC-a prvi put definira smjernice za testiranje na HIV i virusni hepatitis na razini EU. Ove smjernice pružaju jedinstvene preporuke o pristupu HBV-u, HCV-u i HIV-u, dopunjujući i naglašavajući već postojeće prijedloge u raznim smjernicama Svjetske zdravstvene organizacije kako bi bile primjenjive u europskom kontekstu. Smjernice podupiru postizanje ciljeva održivog razvoja Ujedinjenih naroda, posebice promicanjem dobrog zdravlja i dobrobiti, posebice cilja 3.3, koji uključuje završetak epidemije AIDS-a i borbu protiv hepatitisa do 2030. godine, i cilj 10, smanjenje nejednakosti. Nadalje, smjernice podupiru plan rada za eliminaciju hepatitisa, Europski akcijski plan za virusni hepatitis, UNAIDS / WHO 90-90-90 ciljeva za HIV i minimalne standarde EU za smanjenje potražnje za lijekovima.
ECDC je nastojao prikupiti primjere dobre prakse usluga testiranja na HBV, HCV i HIV u državama članicama EU / EEA kako bi podržao prikupljene dokaze i naglasio primjere prijedloga za provedbu testiranja. Ove studije pokazuju kako se strategije testiranja koje se navode u smjernicama mogu provesti pomoću naučenih lekcija uspješnih intervencija i postojećih programa testiranja.
Navedene studije najboljih primjera pristupa koji se koriste u EU / EEA za povećanje učinkovitosti testiranja na HBV, HCV i / ili HIV odabrane su kroz sustavne stručne preglede. Stručni konzorcij je od 38 pristiglih primjera odabrao 15 studija najboljih primjera kako bi dokazima podržao ove stručne smjernice.
Kao jedan od najboljih primjera dobre prakse u opisu ovih smjernica izdvojen je CheckPoint Zagreb s opisanim pristupom pod nazivom: Closing the gaps in HIV coverage through the first noninstitutional centre for testing on HIV and HCV in Croatia (str.83 u smjernicama).
U ovim stručnim smjernicama i preporukama ECDC-a konkretno su navedene smjernice i pristupi koga testirati, strategije testiranja općenito u svim zdravstvenim postavkama uzimajući u obzir primarnu zdravstvenu zaštitu i bolnice, s posebnim naglaskom na testiranje u zajednici.
Usluge testiranja temeljene na zajednici su programi i usluge koje nude dobrovoljno testiranje na HBV, HCV i / ili HIV izvan formalnih zdravstvenih ustanova. Namijenjeni su pojedincima u povišenom riziku i ciljanju određenih skupina stanovništva te su prilagođeni i dostupni tim zajednicama. U pravilu, ciljane populacije obuhvaćene ovim uslugama u povećanom su riziku od infekcije, ranjive ili teško dostupne.
Zašto integrirano testiranje?
Dok HIV i često HBV infekcija zahtijevaju cjeloživotno liječenje, HCV infekcija je sada izlječiva u roku od nekoliko tjedana. Kako bi se povećala prednost individualnog liječenja za sve tri infekcije, ključno je testirati i dijagnosticirati ljude što je prije moguće tijekom infekcije – ključni izazov s obzirom da ove infekcije obično mogu biti asimptomatske godinama. Rana dijagnoza HBV-a, HCV-a ili HIV-a od ključne je važnosti jer ljudima omogućava pristup liječenju, što značajno smanjuje nesvjesno širenje infekcije, moguće zdravstvene komplikacije te dugoročno povezane morbiditete i smrtnost. Učinkovito liječenje uklanja ili suzbija viruse, što zauzvrat sprečava daljnji prijenos –”liječenje kao prevencija”. U mnogim slučajevima, oni koji su najviše izloženi riziku od jedne od tih infekcija također su najranjiviji na infekciju jednim ili oba virusa, čime argument za integrirano testiranje postaje još jači. Slično tome, nastojanja integracije testiranja na HBV, HCV i HIV, prevencija i povezanost sa skrbi omogućuju zemljama da učinkovitije i efikasnije koriste sinergijski pristup u borbi protiv ovih infekcija, osobito s obzirom na sve veća ograničenja resursa. Sve zemlje mogu imati koristi od ovih sveobuhvatnih pravila i smjernica za testiranje. Nedavna istraživanja pokazala su da jasne nacionalne politike testiranja ne postoje u svim zemljama EU / EEA. Čak i ako takve politike postoje, one često ne odražavaju ono što se općenito prihvaća kao najbolja praksa. To uključuje potrebu da se usredotočimo na skupine stanovništva s najrizičnijom ponašanjima i najvišim rizikom od infekcije, promociju testiranja u širokom rasponu postavki, uporabu samo-testiranja i mogućnosti da testiranja provode i ostali pružatelji usluga.
Ove smjernice imaju za cilj pružiti zemljama EU / EEA-a dokazni okvir koji će pomoći razvoju, provedbi, poboljšanju, praćenju i procjeni nacionalnih ili lokalnih smjernica i programa prevencije i testiranja na HBV, HCV i HIV. Ona nudi niz opcija temeljenih na dokazima za dizajn intervencija testiranja u različitim postavkama i populacijama te podržava grananje i integraciju usluga testiranja. Smjernice snažno zagovaraju razvoj integrirane nacionalne strategije ili programa za testiranje na HBV, HCV i HIV i uključuje šest glavnih principa opisanih u nastavku, uzimajući u obzir stajalište korisnika i uključivanje intervencija na temelju dokaza opisanih u ovom dokumentu. Takva strategija ili program testiranja trebaju značajno pridonijeti uklanjanju virusnog hepatitisa i HIV-a javnozdravstvenim problemima do 2030. godine. Šest glavnih načela za programe testiranja na HBV, HCV i HIV u ovom kontekstu su:
- Testiranje mora biti dostupno, dobrovoljno, povjerljivo i ovisno o informiranom pristanku.
- Prikladne informacije trebaju biti dostupne prije i poslije testiranja.
- Povezivanje sa skrbi ključan je dio učinkovitog programa testiranja.
- Testiranje u zdravstvenim ustanovama treba standardizirati.
- Oni koji obavljaju HIV, HBV i / ili HCV testiranje trebaju dobiti odgovarajuću obuku i obrazovanje.
- Učinkovita nacionalna strategija testiranja, uključujući okvir praćenja i procjene, ključna je za reagiranje na infekciju HBV-om, HCV-om i HIV-om.
Smjernice su namijenjene stručnjacima javnog zdravstva u EU / EEA koji koordiniraju razvoj nacionalnih smjernica ili programa za testiranje na HBV, HCV i HIV u dogovoru s ključnim dionicima, uključujući: kreatore politike, savjetnike za politike i voditelje programa; kliničare i druge pružatelje zdravstvene skrbi; aktiviste i zagovaratelje iz zajednice; povjerenike ili financijere usluga testiranja; i članove civilnog društva u relevantnim područjima.