
Osim hepatitisa B i C, dodatni rizični faktori za hepatocelularni karcinom su pušenje, pretilost i konzumiranje alkohola. Najnovija istraživanja pokazuju udio svakog faktora u razvoju bolesti. Hoćete li zaista razviti hepatocelularni karcinom u prvom redu, čini se, ovisi o pušenju (47,6%), pa hepatitisu C (20,9%), pretilosti (16,1%) te hepatitisu B (13,2%) i konzumiranju alkohola (10,2%). Istraživanje je provedeno u Europi. Sudjelovalo je 115 osoba s hepatocelularnim karcinomom i 229 kontrolnih sudionika.
Podaci snažno sugeriraju da je ovaj karcinom moguće ispraviti alatima primarne prevencije, pogotovo kada je riječ o pušenju te virusnim hepatitisima, jer je pušenje bilo povezano s više slučajeva hepatocelularnog karcinoma od bilo kojeg virusa.
Hepatocelularni karcinom je šesti po redu najčešći karcinom u svijetu, s time da se 90% slučajeva u zapadnom svijetu izravno povezuje s kroničnim bolestima jetre, odnosno s cirozom. Podaci nalažu rutinske pretrage na hepatocelularni karcinom, no problem je u efikasnosti pregleda i optimalnim vremenskim intervalima za takvo testiranje.
Liječnici u Francuskoj ispitali su jednu od strategija screening-a na hepatocelularni karcinom na način da su testirali 1278 pacijenata s cirozom u tromjesečnim ili šestomjesečnim intervalima. Periodičnim ultrazvučnim pregledima na taj su način podvrgnute osobe čija je ciroza bila posljedica hepatitisa C (44%), konzumiranja alkohola (39%) te hepatitisa B (13%). Tijekom istraživanja, od srpnja 2000. do srpnja 2009. godine, istraživači su otkrili barem jednu fokalnu leziju kod 28% pacijenata, ali i potvrdili mali hepatocelularni karcinom (manji od 30 mm) samo kod 10% sudionika.
Istraživanje je potvrdilo da češći ultrazvučni screening (svaka tri mjeseca) nalazi više fokalnih lezija, ali se pokazao neuspješnim u poboljšanju otkrivanja hepatocelularnog karcinoma u ranijim stadijima bolesti.
Istražujući na miševima, znanstvenici u SAD-u su pokazali da hepatocelularnom karcinomu prethodi aktivacija molekularnog ciklusa koji stvara upalne procese u stanicama. Kada se molekularni ciklus pokrene, makar samo na nekoliko dana, postaje trajan i održava svoju aktivnost preko kontinuirane povratne sprege „efekt snježne grude“.
Ključne komponente ciklusa su mikro RNA pod nazivom miR-124, koja kao signal izvan stanice pomaže stanici da izrađuje proteine prema DNA zapisu (odnosno omogući zdravi razvoj stanica jetre), te regulacijska molekula HNF4α, koja kontrolira molekularni ciklus razvoja zdravih stanica jetre. Kada se potisne rad HNF4α , nastaje privremeno stanje upale koje nakon nekoliko dana prelazi u kronični upalni proces koji se održava stalno rastućim molekularnim ciklusom (upravo kao snježna gruda). Stanice raka obilježava i smanjena aktivnost HNF4α molekule.
Zbog uske suradnje miR-124 i HNF4α tijekom stavranja zdravih stanica jetre, znanstvenici su jednom tjedno davali injekciju miševima s hepatocelularnim karcinomom u periodu od četiri tjedna. Rezultati pokazuju da je miR-124 uspjela suzbiti 80% rasta i veličine tumora tako što je uzrokovala samouništenje stanica karcinoma. Nikakvi toksični efekti nisu pronađeni u radu ostalih vitalnih organa poput bubrega, slezene, srca i jetre.
Postoji mogućnost kako bi se miR-124 mogla koristiti u prevenciji osoba pod povećanim rizikom za hepatocelularni karcinom (recimo zbog hepatitisa C). Također bi se mogla koristiti kao dio terapijskog postupka kod pacijenata s hepatocelularnim karcinomom.
(Medical News Today)