U periodu dok se visokoaktivna antiretrovirusna terapija još nije koristila, studije
provedene u razvijenim zemljama i zemljama u razvoju pokazivale su kontradiktorne rezultate. Neke su studije sugerirale da trudnoća ubrzava progresiju HIV bolesti.
Nije jasno da li bi razlike u rezultatima studija između razvijenih zemalja i zemalja u razvoju mogle biti uzrokovane razlikama u biologiji i epidemiologiji transmisije HIV/AIDS-a i standardima zdravstvene skrbi.
U zemljama u razvoju, trudne žene imaju povećan rizik od infekcije mnoštvom drugih koendemskih bolesti, kao što su malarija ili gastrointestinalne nematode, koje imaju klinički utjecaj na progresiju HIV/AIDS-a.
U periodu visokoaktivne antiretrovirusne terapije postignuto je značajno smanjenje smrtnosti, što se veže uz dobru supresiju virusa ovakvom terapijom i imunološkim oporavkom pacijenata. Sve veći broj HIV/AIDS pacijenata u zemljama u razvoju danas ima pristup visokoaktivnoj terapiji, zahvaljujući nacionalnim i međunarodnim inicijativama.
Povezanost trudnoće i progresije HIV infekcije kod HIV+ žena na visokoaktivnoj terapiji ostaje nepoznata i u razvijenim zemljama i u zemljama u razvoju. Tim američkih istraživača započeo je sa istraživanjem u Nashvilleu, Tennessee.
Istraživanje se odvijalo na Vanderbilt University Medical Center, gdje su žene vodile trudnoću do ožujka 1999. te u Comprehensive Care Center gdje su se trudnoće vodile nakon ožujka.
Sudionice studije bile su HIV+ žene koje su u periodu od siječnja 1997. do prosinca 2004. više od jednom posjetile kliniku specijaliziranu za AIDS te koje su zadovoljavale kriterije studije.
Progresija HIV bolesti definirana je kao pojava nekog stanja vezanog uz AIDS ili smrt pacijentice.
Od 759 žena koje su zadovoljile kriterije, njih 139 (18%) bilo je trudno, 540 (71%) primalo je antiretrovirusnu terapiju. Za vrijeme trajanja istraživanja, utvrđene su 174 trudnoće. Trudne žene češće su uzimale terapiju od žena koje nisu bile trudne.
11 trudnih žena (8%) i 149 (24%) žena koje nisu bile trudne, razvile su AIDS ili su umrle. Usporedbom njihove starosti, vrijednosti CD4, broja kopija virusa te trajanja supresije virusa, trudnoća je povezana sa smanjenim rizikom napretka bolesti.
Uspoređivanjem dobi, broja CD4 stanica, primanja terapije te započinjanja terapije kod 81 trudne HIV+ žene i 81 HIV+ žene koje nisu bile trudne, zaključeno je da su trudne žene imale manji rizik razvoja bolesti, prije i nakon trudnoće. Kod trudnih žena zabilježeno je mnogo manje slučajeva razvoja bolesti ili smrti. Trudne žene rjeđe su doživjele napredak bolesti nakon uzimanja svih parametara u obzir- broj CD4 stanica, broj kopija virusa, dob, dugotrajnost supresije virusa.
Dob nije imala nikakav utjecaj na smanjenje rizika bolesti. Ipak, žene sa više od jedne trudnoće imale su niži rizik razvoja bolesti u usporedbi sa ženama koje su imale samo jednu trudnoću.
Na kraju, razlika u progresiji bolesti između trudnih žena i žena koje nisu bile trudne, bila je najuočljivija kod žena sa brojem CD4 između 201 i 350 stanica. Ovo je potvrđeno još jednim statističkim modelom.
Nakon provjere efekta zbunjujućih varijabli prisutnih u oblikovanju eksperimenta, uključujući mogućnost da je vjerojatnije da će zatrudnjeti zdrave žene, trudnoća se dosljedno povezivala sa nižim rizikom progresije bolesti.
Ovo su značajni rezultati za kliničke istraživače i dobre vijesti za HIV+ žene koje zatrudne i koje su na terapiji. Ipak, potrebno je provesti dodatna istraživanja da bi se razjasnili mehanizmi zaštitnog efekta trudnoće koji štiti od progresije bolesti.
Studije koje istražuju interakciju anti-HIV terapije i imuniteta u trudnoći mogle bi dati uvid u buduće intervencije kod HIV+ žena u eri visokoaktivne antiretrovirusne terapije.
Loading ...
