Terapija kod hepatitisa

Hepatitis C

Kako bi se spriječio razvoj bolesti, koristi se raspoloživa terapija koja se bazira na interferonu-alfa, najčešće u kombinaciji sa ribavirinom.

Ribavirin sprečava razvoj virusa hepatitisa C. Djeluje samo u kombinaciji sa interferonom-alfa, a uzima se u obliku tablete ili kapsule. Ukoliko se uzima sam, nema učinka protiv hepatitisa C.

Interferon-alfa je protein koji nastaje u tijelu, a proizvode ga između ostalih, i bijela krvna zrnca. Interferon-alfa koji se koristi u terapiji protiv virusa hepatitisa je biološki proizveden te se ubrizgava u masno tkivo.

Kako bi se poboljšao odgovor i tolerancija na terapiju interferonom-alfa, kombiniraju se interferon-alfa i polietilen-glikol (pegilirani interferon-alfa, PEG interferon alfa). Ovakav interferon duži je vremenski period aktivan u tijelu i zbog toga ga je potrebno ubrizgavati samo jednom tjedno.

U kliničkim se studijama učinkovitost pegiliranog interferona pokazala dvostruko većom od standardnog. Kombiniranjem pegiliranog interferona sa ribavirinom, postotak učinkovitosti se još povećava.

Posebno je važno redovito uzimati terapiju. Ako se pojave nuspojave, i one se mogu dodatno liječiti. Budući da se popratni simptomi smanjuju nakon prestanka terapije, i ta se terapija nakon toga ukida.

Što se ranije počne sa terapijom, postižu se bolji rezultati. Prelazak akutnog hepatitisa C u kronični može se spriječiti 24-tjednim liječenjem monoterapijom interferonom-alfa. Liječenje kroničnog hepatitisa C uspješnije je kod mlađih bolesnika. Također, odgovor na terapiju bolji je kod bolesnika zaraženih genotipom 2 ili 3 hepatitisa C, od genotipa 1 ili 4. trenutne smjernice za terapiju kroničnog hepatitisa C preporučaju 24-tjednu terapiju za bolesnike sa genotipom 2 ili 3, dok za bolesnike sa genotipom 1 ili 4 terapija ne bi smjela trajati manje od 48 tjedana.

Liječenje kroničnog hepatitisa B

Posljednjih godina isproban je velik broj lijekova koji usporavaju umnažanje virusa. Liječenje kroničnog hepatitisa B uobičajeno ne eliminira virus iz tijela u potpunosti. U nekim slučajevima potrebna je i doživotna terapija kako bi se spriječilo napredovanje bolesti.

Zbog svega navedenog, važno je detaljno razgovarati sa liječnikom o potrebnim načinima i ciljevima liječenja. Primarno je pravilo da je liječenje potrebno ako je upalni proces u jetri izražen u višem stupnju, ako su jetreni enzimi povišeni, ako je došlo do razvoja vezivnog tkiva te ako je viremija visoka.

Kada se provodi liječenje analozima nukleotida?

Svaki bolesnik sa kroničnim hepatitisom B može biti liječen lamivudinom, adenofovirom, entecavirom ili telbivudinom. Pozitivan učinak liječenja može se vidjeti i kod osoba koje nisu postigle pozitivan učinak liječenja interferonom.

Nuspojave na navedene lijekove javljaju se rijetko, u obliku glavobolje, povišene temperature, osipa, malaksalosti, probavnim simptoma, nesanice, kašlja,

Liječenje pegiliranim alfa-interferonom

Interferon alfa je protein koji se uobičajeno proizvodi u ljudskom organizmu kada razvija obranu protiv neke bolesti. Interferon koji se koristi za liječenje kroničnog hepatitisa proizvodi se biotehnološkim procesom. Interferon-alfa ubrizgava se u potkožno masno tkivo.

Kako se provodi liječenje

Prije se kronični hepatitis B liječio standardnim interferonom-alfa svaki dan ili svakodnevno kroz 16 ili 24 tjedna. Nova istraživanja koriste pegilirani interferon, koji ima produženo djelovanje. Liječenje pegiliranim interferonom-alfa trebalo bi provoditi kroz 48 tjedana. 30-35% bolesnika dobro će odgovoriti na takvo liječenje. Osnovni cilj liječenja je obuzdavanje razmnožavanja virusa, odnosno kod osoba sa visoko umnožavajućim oblikom kroničnog hepatitisa B postići nisko umnožavajući oblik bolesti. Zbog navedenog, liječenje pomaže samo u kontroli virusa i njegovog umnažanja, ali ne dovodi do potpunog uklanjanja virusa. Idealan učinak postiže se samo u 3% bolesnika liječenih pegiliranim interferonom.

Nuspojave liječenja javljaju se na početku terapije i uglavnom smanjuju nastavkom liječenja. Najčešće se javljaju simptomi slični gripi – vrućica, glavobolja, bol u zglobovima i mišićima, umor, gubitak apetita i gubitak težine. Rjeđe je moguća pojava poremećaja rada štitnjače, blaži gubitak ili slabljenje kose, promjene raspoloženja, depresija. Promjene sastava krvnih zrnaca također se javljaju.