Hepatitis C i HIV

Hepatitis C i HIV

Koinfekcija hepatitisa C i HIV-a

HIV i hepatitis virusi su koji žive u krvi te dijele mnoge načine prijenosa. Iz tog razloga, koinfekcija ovim virusima nije rijetkost.

Trećina Europljana inficiranih HIV-om inficirana je i hepatitisom C. ove su brojke još veće ako se podijele na specifične grupe – hemofiličare ili intravenske korisnike droga itd.

Utjecaj HIV-a na hepatitis C

Do 1999., hepatitis C se smatrao oportunističkom bolešću. Osobe sa HIV-om koje se testiraju na antitijela na hepatitis C često dobivaju lažno negativne rezultate, pogotovo ako su im vrijednosti CD4 niske (što ukazuje na slab imunološki odgovor na hepatitis C). Iz tog razloga radi se HCV RNA ili PCR test kod osoba s HIV-om, kako bi se vidjelo da li je osoba inficirana hepatitisom C.

Postoji povećan rizik prijenosa hepatitisa C i HIV-a sa majke na dijete u trudnoći, pri porodu ili dojenju ako je majka inficirana. Rizik je ovisan o količinama oba virusa u krvi.

Utjecaj hepatitisa C na HIV

Ako se jetra ošteti, dolazi do ubrzanja bolesti, pogotovo kod osoba sa genotipom 1 hepatitisa C. razvijene antiretrovirusne terapije produljile su živote osoba s HIV-om, no koinfekcija hepatitisom C može s vremenom uzrokovati razne probleme.

Opcije terapije

Prisutnost 2 virusa čini izbor terapije mnogo kompleksnijim. Potrebno je dobro razmisliti o tome da li su dobrobiti od tretiranja hepatitisa C veće od rizika koje tretman može donijeti. To je posebno značajno kod osoba koje imaju napredovalu fazu bolesti.

Ako je liječenje hepatitisa C nužno, odluke se temelje na više faktora, najvažniji je broj CD4 stanica te stupanj oštećenja jetre.

Uspjeh terapije

Uspješnost terapije interferonom kod osoba koje žive s HIV-om, sa dobrim vrijednostima CD4 samo je malo niža nego kod osoba koje nemaju infekciju HIV-om.

Prvobitni cilj terapije hepatitisa C je potpuno uklanjanje virusa, no postoje slučajevi kad to nije moguće. U tim slučajevima, terapija hepatitisa C može usporiti napredovanje bolesti jetre i poboljšati toleranciju na antiretrovirusnu terapiju.

Nuspojave terapije kod osoba koje žive s HIV-om iste su kao i kod onih koje nisu inficirane HIV-om. Trajanje terapije je 48 tjedana.

Drugi faktori

Ako osoba uzima AZT, d4T ili ddI u terapiji za HIV, moguće je da će ovi lijekovi biti promijenjeni prije početka terapije za hepatitis.

AZT može dovesti do anemije, isto kao i ribavirin (dio terapije za hepatitis). D4T može uzrokovati laktičnu acidozu u kombinaciji sa terapijom hepatitisa, a ddI pankreatitis.

Alkohol ubrzava progresiju bolesti jetre i zbog toga, svatko tko je koinficiran hepatitisom i HIV-om, ne bi trebao konzumirati alkohol.