Ispitivanje rezistentnosti provodi se u sklopu istraživanja virusa HIV-a da bi se dobila nova saznanja o razvoju rezistentnosti na antiretrovirusne lijekove. Ispitivanja se koriste i na klinikama, da bi se lakše donijele odluke o izboru terapije. British HIV Association savjetuje korištenje testova kod svake promjene kombinacije lijekova u terapiji.
Testovi rezistentnosti vrlo su skupi te sporo daju rezultate. Teško ih je provesti i interpretirati, standardizacija i kontrola kvalitete još su ograničene te se ne mogu provesti kod broja kopija virusa manjeg od 1000. Testovi ne detektiraju rezistentne podvrste virusa koje čine manji dio ukupne količine HIV virusa . Neki testovi manje su osjetljivi na ostale podtipove, osim podtipa B.
S druge strane, kod pacijenata koji promijene terapiju znajući rezultate testova rezistentnosti, vjerojatnija je pozitivna reakcija na novu terapiju, barem u kraće periodu, nego kod pacijenata koji mijenjaju terapiju bez tih informacija.
VRSTE TESTOVA REZISTENSTNOSTI:
Postoje 2 metode testiranja rezistentnosti na lijekove:
– genotipski testovi koji traže specifične promjene ili mutacije na reverznoj transkriptazi ili proteazi HIV-a, koje su povezane sa rezistencijom na antiretrovirusne lijekove
– fenotipski testovi koji mjere koncentraciju određenog lijeka potrebnu za usporavanje replikacije virusa. Kada počne razvoj rezistentnosti na određeni lijek, puno veće količine će biti potrebne za zaustavljanje razvoja virusa.
Oba testa imaju svoje prednosti i nedostatke i za sada se nijedan nije pokazao korisnijim od drugog.
GENOTIPSKI TESTOVI
Prednost genotipskih testova je relativno brz pristup rezultatima, već nakon 4-5 dana, jeftiniji su od fenotipskih, potrebna tehnologija relativno je jednostavna, nije potrebna posebna obuka osoblja te pretkazuju fenotipske promjene s obzirom na to da do genotipskih dolazi prije.
Nedostatak genotipskih testova je što daju neizravne mjere rezistentnosti, zahtijevaju vrlo složenu interpretaciju, manje su osjetljivi na neke podtipove HIV-a, ne mogu se primijeniti kod broja kopija manjeg od 1000 te ne mogu otkriti rezistentne viruse koji čine manje od 10-20% uzorka.
FENOTIPSKI TESTOVI
Prednost fenotipskih testova je što direktno mjere osjetljivost virusa na lijek i relativno se lako interpretiraju. Nedostatak je što dobivanje rezultata dugo traje, 2-3 tjedna, skuplji su, zahtijevaju složenu laboratorijsku opremu, manje su osjetljivi na neke podtipove HIV-a, ne mogu se primijeniti kod broja kopija manjeg od 1000 te ne mogu otkriti rezistentne viruse koji čine manje od 10-20% uzorka.
PRIMJENA TESTOVA REZISTENTNOSTI:
– testovi rezistentnosti novo su otkriće na području HIV-a, rezultate bi trebali interpretirati stručnjaci koji su se testovima već koristili
– rezultati testova trebali bi se uzeti u obzir kao dio cjelokupne povijesti bolesti, a ne zasebno
– rezistentnost nije jedini uzrok slabe djelotvornosti lijekova, propuštene doze, slaba apsorpcija i interakcije sa drugim lijekovima treba isto uzeti u obzir
– testovi se ne mogu provesti u slučajevima sa manje od 1000 kopija virusa
– testovi rezistentnosti bit će točniji ako se provedu dok se još koristi terapija koja slabije djeluje nego nakon prestanka uzimanja, zbog toga što nakon prekida terapije dolazi do većeg razvoja osjetljivih virusa, a ne rezistentnih. Rezistentni virusi koji su prevladali razvijat će se zajedno sa osjetljivim virusima dok ne stvore jednu od mnogo podgrupa virusa u tijelu. Većina testova ne može prepoznati rezistentne podgrupe koje čine manje od 10-20% populacije virusa. Ponovno korištenje lijeka na koji je određena količina virusa rezistentna, omogućit će daljnji rast i uzrokovati neuspjeh terapije.
– najbolje je provesti testiranje prije nego što se započne sa terapijom. Ako je osoba zaražena tipom virusa koji je rezistentan na jedan od lijekova u prvoj kombinaciji, terapija će brzo prestati djelovati. Ipak, rezultati testova rezistentnosti provedenih prije početka terapije još slabije su objašnjivi nego kod pacijenata koji mijenjaju kombinacije. U tim okolnostima, testovi mogu otkriti samo rezistentne viruse koji perzistiraju dugo nakon infekcije. Kroz vrijeme, populacija virusa se širi, rezistentni virusi moću činiti samo mali dio populacije, što znači da mogu biti vidljivi prije početka terapije, a nakon započinjanja mogu naglo porasti.
– prije svake promjene terapije preporuča se provođenje testiranja
Loading ...
