
Studija je pokazala da osobe u kasnijim stadijima HIV infekcije također imaju velik broj kopija virusa u spermi. S obzirom na to istraživači vjeruju da njihovo otkriće potvrđuje naznake ranijih istraživanja o velikoj vjerojatnosti daljnjeg širenja virusa u ranim stadijima zaraze.
Procjenjuje se da se HIV u 80% slučajeva prenosi spolnim odnosom. Transmisija HIV-a ovisi o zaraznosti HIV+ osobe i osjetljivosti seksualnog partnera odnosno njegovoj podložnosti zarazi. Oboje varira kroz vrijeme.
Zaraznost je direktno povezana sa brojem kopija virusa u krvi koji može služiti kao pokazatelj količine virusa u spolnim sekretima.
Nova epidemiološka istraživanja ukazuju na to da je kod HIV+ pozitivne osobe najveća mogućnost širenja infekcije nedugo nakon što su i sami bili zaraženi odnosno u periodu koji se naziva primarna ili akutna HIV infekcija. Ipak, prema američkim istraživanjima vidljivo je da je samo 9% svih novih infekcija poteklo od pojedinaca sa primarnom HIV infekcijom. Iako je ovaj model ukazao na visok broj kopija prisutan za vrijeme primarne infekcije, zbog kratkog trajanja primarne infekcije i manjeg broja seksualnih kontakata u tom kratkom periodu, postotak širenja HIV-a u ovom periodu je nizak.
Razvijen je način nadgledanja koji omogućava identifikaciju osoba sa primarnom HIV infekcijom, čak i prije razvoja antitijela, što je omogućilo rano dijagnosticiranje HIV-a kod velikog broja osoba sa akutnom infekcijom u Sjevernoj Karolini, Malawiju, Južnoj Africi i Brazilu.
Tim istraživača napravio je studiju koja je uključivala muškarce sa akutnom HIV infekcijom. Praćene su promjene količine virusa u plazmi i spolnim sekretima kod muškaraca sa akutnom infekcijom te pacijenata sa uznapredovalom bolešću.
Istraživanje je provedeno od veljače 2003. do listopada 2004., na muškarcima iz klinike za spolno prenosive bolesti u Malawiju. Svi muškarci testirani su na HIV i ostale spolne bolesti.
Pretpostavljeno je da je do infekcije HIV-om došlo 2 tjedna prije akutnog antiretrovirusnog sindroma, uključujući povišenu temperaturu, glavobolju, bolove u mišićima i zglobovima.
Od 950 muškaraca koji su posjetili kliniku, 370 (39%) ih je bilo HIV+. Njih 16 bilo je u tome trenutku u stadiju akutne HIV infekcije, a kod 344 ustanovljena je kronična HIV infekcija. Studija je uključila svih 16 osoba sa akutnom infekcijom i 25 osoba sa kroničnom infekcijom. 44& muškaraca sa akutnom infekcijom i 52% sa kroničnom infekcijom bilo je zaraženo i gonorejom, klamidijom ili nespecifičnim uretritisom.
Na početku istraživanja, prosječno vrijeme trajanja HIV infekcije kod muškaraca sa akutnom infekcijom procijenjeno je na 28 dana. Na prvom pregledu, broj kopija virusa u krvi bio je znatno veći kod muškaraca sa akutnom infekcijom (1,000,000/ml krvi), nego kod onih sa kroničnom infekcijom (100,000/ml krvi). Tjedan dana nakon toga, kad su uzeti uzorci sperme, zaključeno je da razlike u količini virusa u spermi između dvije grupe nisu statistički značajne. Kod muškaraca sa akutnom infekcijom broj kopija ipak je bio nešto veći (25,000/ml sperme) nego kod muškaraca sa kroničnom infekcijom (8,000/ml sperme).
Zaključeno je da je broj kopija u krvi kod akutne infekcije dosegao maksimum 17 dana nakon infekcije na broju od 1,000,000 kopija/ml, a u spermi 4 tjedna nakon infekcije na 32,000/ml. Nakon toga, količina virusa polako se smanjivala i u krvi i u spermi, te je do desetog tjedna broj kopija u krvi pao na 125,0007ml, a u spermi na 1000/ml. Te vrijednosti ostale su stabilne kroz narednih 28 tjedana praćenja pacijenata. Ove razlike statistički su vrlo značajne. Kod pacijenata sa akutnom HIV infekcijom utvrđena je visoka povezanost niskog broja CD4 stanica i visokog broja kopija virusa u spermi.
U provedenom istraživanju dokazano je da broj kopija virusa u spermi doseže maksimum 4 tjedna nakon infekcije, no do 10. tjedna akutna infekcija polako se smiruje, zahvaljujući odgovoru imunološkog sustava zaražene osobe.
Kao zaključak navodi se da dokazane činjenice pokazuju točnost njihovih pretpostavki o važnosti epidemiološkog praćenja osoba sa akutnim i kroničnim HIV infekcijama kako bi se bolje objasnili načini i uzroci širenja HIV infekcije u raznim populacijama. Također, napominju potrebu za razvojem metoda prevencije fokusiranih na osobe u ranim stadijima infekcije i njihove partnere.