
U Beogradu se u terminu od 19. – 21.04. 2012.g. održala II. PLHIV konferencija Srbije s međunarodnim značajem. Naziv konferencije je „ Jačanje PLHIV sektora u Jugoistočnoj Europi „. Na konferenciji je pored Srbije sudjelovalo i ostalih 7 zemalja ( Bosna i Hercegovina, Rumunjska, Crna Gora, Makedonija, Hrvatska, Estonija i Mađarska ).
Ove ju je godine organizirala Unija organizacija Srbije koje se bave zaštitom osoba koje žive s HIV/AIDS-om – USOP. Organizacija je osnovana 11. prosinca 2009.g. uz podršku Handicap International, Tematske skupine Ujedinjenih naroda za HIV/AIDS u Srbiji i Omladine JAZAS-a u Beogradu. U svom dosadašnjem radu ova je organizacija pokazala jasnu želju da organizacije koje okupljaju ljude koje žive s HIV-om učvrste svoje pozicije u odgovoru države na HIV epidemiju, da ojačaju i aktivno se uključe u rješavanju problema na polju zaštite ljudi koji žive s HIV infekcijom, kao i jačanje prevencije HIV-a u Srbiji.
U tri dana rješavali su se gorući problemi kako Srbije, tako i zemalja u regiji, i to na području dostupnosti terapije i liječenje, području ljudskih prava, stigme i diskriminacije te umrežavanja u regiji u cilju postizanja zajedničkih interesa od značaja za pojedinu zemlju.
Kad je epidemiološka slika Srbije u pitanju, stvari su znatno lošije od naših. U Srbiji su do 20.11.2011.g. registrirane 2 692 osobe, od kojih je njih 1585 oboljelo, a 1100 ljudi umrlo. Što se testiranja tiče, problem je sličan kao i kod nas ( iako Srbija ima 23 VCT-a ). U 2011.g. ukupno je registrirano samo 38 novih slučajeva HIV infekcije te se procjenjuje da 3500 ljudi u Srbiji i ne zna da ima HIV. Veliki problem je i dostupnost terapije jer u Srbiji postoji samo 13 registriranih lijekova te je upitna i sama njihova distribucija. Veliki problem je PCR koji na infektivnoj klinici u Beogradu nemaju već više od godinu dana, te se ne može odrediti viremija kod svakog pojedinog pacijenta. Time se dovodi u pitanje i sama učinkovitost terapije.
Zaključci cijele konferencije mogu se podijeliti tematski:
- Kad je u pitanju dostupnost terapije oni su sljedeći:
– formirati multidisciplinarne timove za pružanje njege/podrške/pomoći osobama koje žive s HIV-om ( prvenstveno u samim klinikama koji liječe oboljele) u vidu edukacija, senzibiliziranja psihologa, socijalnih radnika, te medicinskog osoblja
– provoditi kontinuiranu edukaciju zdravstvenih djelatnika o HIV – u
– provoditi edukaciju samih oboljelih, pogotovo kada je terapija u pitanju
– osigurati rutinsko praćenje imunološkog, virološkog statusa, kao i drugih neophodnih laboratorijskih parametara zdravstvenog stanja oboljelih, što je neophodan uvjet za pravovremeno i efikasnije liječenje oboljelih
– te eventualno razmisliti o umrežavanju s ostalim udrugama u regiji radi lakše i brže nabave novije terapije
- U stanju poboljšanja ljudskih prava i borbe protiv stigme i diskriminacije, zaključci su sljedeći:
– ured povjerenice za ravnopravnost spolova odgovoran je za procesuiranje slučajeva diskriminacije
– ured također ima edukativnu funkciju jer ima mogućnost edukacije samih klijenata u području diskriminacije, te donosi svoje mišljenje u cilju njezina suzbijanja
– ured ne može voditi postupak po vlastitoj inicijativi, već samo po privatnoj tužbi od strane građana ili nevladinih organizacija
– tijekom prošle godine nije bio nijedan slučaj prijave diskriminacije od strane oboljelih, što znači da bi se trebalo više provoditi poticanje oboljelih na prijavljivanje diskriminacije
– u Srbiji postoje pravni mehanizmi zaštite ljudskih prava ( zakoni, pravilnici, Vladini uredi… ), ali je praktična primjena ograničena
– također, potrebno je veće uključivanje žena koje žive s HIV-om u lokalne i nacionalne programe, čak i u zemljama s niskom prevalencijom; potrebno je njihovo dodatno osnaživanje za veću aktivnost u kreiranju politika i strategija, kako u njihovom nastajanju, tako i u provođenju istih
Posljednjeg dana organiziran je okrugli stol na kojemu su sudjelovali predstavnici iz Srbije i ostalih zemalja iz regije. Istaknuta je važnost umrežavanja udruga PLHIV – a kako bi se postigla bolja suradnja na istim područjima i kako bi se mogli iskoristiti primjeri dobre prakse iz ostalih zemalja u cilju poboljšanja kvalitete života oboljelih i zaštite osnovnih ljudskih prava te zaštite i borbe protiv stigme i diskriminacije kako prema oboljelima, tako i prema samoj bolesti.
Na kraju, željeli bi istaknuti nekoliko značajnih poruka koje su proizašle iz okruglog stola i cijele konferencije:
HIV je kronična bolest kao i mnoge druge, što ljudima uz pravovremeno otkrivanje i terapiju omogućava dug i sretan radni vijek i život
Danas se s HIV-om i upotrebom novih terapija doseže životni vijek gotovo jednak kao i kod zdravih ljudi
Stoga je važno testirati se i educirati, ne diskriminirati i odbijati.