Veza parova različitog HIV-statusa je veza u kojoj je jedan partner HIV-pozitivan, a drugi HIV-negativan. To je veza koja uključuje mnogo emocija i mnogo zabrinutosti te koja prolazi kroz mnogo poteškoća. Pod stalnom je prijetnjom mogućnosti zaraze negativnog partnera tijekom seksualnih odnosa, stoga je u oba partnera prisutan izvjestan strah (kod HIV-pozitivnog partnera da će prenijeti zarazu, a kod HIV-negativnog da će biti zaražen).
U vezi u kojoj su partneri osobe različitog HIV-statusa HIV-pozitivnoj osobi vrlo je teško reći spolnom partneru za HIV. Mnogo je pitanja i misli koje neprestano prolaze glavom, npr. kako reći partneru da sam pozitivan; što će moj partner misliti o meni; hoću li biti prihvaćen ili odbačen? Osoba zaražena HIV-om mora biti iskrena prema svojem partneru. Iako je to težak i kompleksan zadatak, osoba mora biti dovoljno hrabra da kaže istinu.
Od početka HIV-epidemije, veze u kojima su parovi osobe različitog HIV-statusa pune su izazova. Ovakav tip veze izazov je kako za same partnere, tako i za njihove pomagače, a ono što je za njih karakteristično je da su često praćene stresom, anksioznošću, strahom i brigom. Uvođenjem ARV-a, smrtnost osoba oboljelih od HIV-bolesti u kratkom je razdoblju značajno smanjena. No unatoč tomu, parovi se i dalje suočavaju s brojnim poteškoćama: emocionalnim reakcijama na dijagnozu, strahom o prijenosa HIV-a unutar veze, pitanjima vezanima uz otkrivanje te skrb. Parovi se također suočavaju s brojnim emocionalnim izazovima vezanim uz korištenje terapije. To uključuje pridržavanje često kompliciranog režima uzimanja terapije, neugodne nuspojave lijekova koje mogu uzrokovati veće poteškoće od same bolesti. Kod parova različitog HIV statusa često se javlja strah da će lijekovi biti nepodnošljivi ili, pak, ako će biti podnošljivi, da neće biti dovoljno efikasni (da će to utjecati na njihovu sposobnost zadržavanja niske viremije).
Stres u vezama u kojima su partneri osobe različitog HIV-statusa
Znanstvene studije utvrdile su da je stres u vezama u kojima su partneri različitog HIV-statusa u značajnom porastu nakon što se jednom od partnera utvrdi HIV-bolest. Studija vođena na University of Medicine and Dentistry of New Yersey ustanovila je da je takvim vezama zajednička psihološka bol (distress) u vezi sa zlouporabom droge i alkohola.
Koji su uzroci stresa u vezama u kojima su partneri osobe različitog HIV-statusa?
• Prijenos i skrb– parovima s oba HIV-negativna partnera u interesu je ostati negativan. Statistički, većina parova diljem svijeta je HIV-negativna, posebno u populacijama i regijama koje nemaju visoku razinu seroprevalencije. Međutim, kod parova u kojima je jedan partner HIV-pozitivan, a drugi HIV-negativan, stvari su drugačije. Pozitivan partner je zabrinut zbog mogućnosti zaraze negativnog partnera, dok negativan partner obično usredotočuje svoju pozornost na zdravlje svog pozitivnog partnera. Ova razlika uzrokuje emocionalne konflikte koji povećavaju stres unutar veze.
• Kako se to dogodilo? – ako jedan partner postane pozitivan tijekom veze, prvo goruće pitanje koje će drugi partner imati je: kako se to dogodilo? Ako je novonastala infekcija rezultat nezaštićenog seksa izvan veze ili posljedica dijeljenja igala prilikom intravenoznog konzumiranja droga, postoji mogućnost da partner nije znao za takva ponašanja. U tom je slučaju stres, uzrokovan saznanjem dijagnoze, mješavina osjećaja bijesa, izdaje, tuge…
• Pretjerani oprez – u svakoj vezi u kojoj su parovi osobe različitog HIV-statusa prisutna je briga oko mogućnosti prijenosa HIV-a na negativnog partnera. Seksualno, par može postati pretjerano oprezan ili, što je najgore, prekinuti svaki seksualni ili intimni kontakt zbog straha od prijenosa infekcije. Kako je seksualna intimnost vrlo važna komponenta svake ljubavne veze, bez nje veza pati te se kod oba partnera intenziviraju osjećaji frustracije, žudnje, ljutnje…
• Krivnja „preživjelog“ – krivnja može biti snažna i destruktivna emocija. Ona se vrlo često javlja u situacijama kao što su automobilska nesreća u kojoj jedna osoba preživi, a mnoge ostale poginu. Tada preživjeli osjeća krivnju što je preživio. U vezama parova različitog HIV-statusa negativan partner može osjećati krivnju jer je ostao negativan, a krivnja raste ako pozitivan partner oboli. U ekstremnim slučajevima krivnje negativan partner želi da su oboje/obojica inficirana jer bi obostrana infekcija smanjila krivnju i druge stresore prisutne u vezi.
• Želja za realizacijom roditeljstva – mnogi će parovi razmatrati mogućnost da u određeno vrijeme zasnuju obitelj. U vezama u kojima su partneri osobe različitog HIV-statusa sama odluka može biti vrlo stresna zbog dodatne brige o prijenosu HIV-a na negativnog partnera i na nerođeno dijete. Iako su istražene određene tehnologije pomoću kojih se eliminira HIV iz sperme, pokušaj trudnoće predstavlja rizik za takve parove.
Stres sam po sebi može biti barijera za uspješan odnos. Ali izvjesne okolnosti koje se javljaju u vezama u kojima su partneri osobe različitog HIV-statusa
Prepreke i kako ih prevladati
Prepreke za uspješnu vezu osoba različitog HIV-statusa
Devedeset posto poteškoća koje pritišću vezu osoba različitog HIV-statusa je isto kao i kod svih ostalih parova. Međutim, preostalih 10 posto karakteristično je za takvu vezu. Problemi koji su prisutni u takvim vezama su sljedeći:
• Novac/zapošljavanje – financijski problemi zajednički su svim vezama. Ali, uzrok financijskih problema u vezama u kojima su partneri osobe različitog HIV-statusa je jedinstven. Može se dogoditi da je pozitivan partner zbog uznapredovale bolesti nesposoban za rad, da je ostao bez posla… Takve situacije uzrokuju značajan stres, anksioznost i ljutnju među partnerima. Kao dodatak stresu, pozitivan partner može osjećati i krivnju zbog svoje nesposobnosti da pridonosi kućnom budžetu.
• Otkrivanje/neotkrivanje HIV-statusa – nedoumica treba li otkriti svoj ili partnerov HIV-status postaje problem kada jedan partner želi otkriti svoj/partnerov status većem broju ljudi od drugog partnera. U ovakvim situacijama jedno je pravilo primjenjivo za sve parove: osim u situacijama medicinske hitnosti i neizbježnosti, odluka o tome kada i kome otkriti HIV-status treba biti HIV-pozitivnog partnera.
Ako se pozitivan partner protivi otkrivanju, tada negativan mora poštivati njenu/ njegovu želju bez pitanja.
• Razmjena medicinskih informacija – neke HIV-pozitivne osobe žele da njihovi partneri prisustvuju svakom liječničkom pregledu, dok neki ne žele da se o njihovom zdravstvenom stanju raspravlja pred drugima, za što HIV-negativni partneri ponekad neće imati razumijevanja i trebat će im neko vrijeme da shvate taj osjećaj. Oni trebaju znati da je njihov pozitivan partner zdravstveno u redu. Strah od nepoznatog može biti vrlo snažan. Isključenost iz medicinskog dijela života njihovih partnera razvija strah i sumnju, dvije emocije koje mogu narušiti svaku vezu.
• Razlike u seksualnoj ugodi i želji – u vezi osoba različitog HIV-statusa bit će razlika povezanih sa seksom. Koliki rizik svaki od partnera želi preuzeti? Koji će se tip sigurnijeg seksa prakticirati? U kojim će seksualnim aktivnostima svaki partner htjeti sudjelovati? Dobro pravilo koje se ovdje primjenjuje je da ako bilo koji partner ne želi biti uključen u navedene aktivnosti ili ne želi preuzeti rizik prakticiranjem nesigurnog seksa, tada taj partner ima posljednju riječ. Bez obzira na to, razlike u spolnom nagonu i preuzimanju rizika mogu postati faktor razdvajanja u vezama osoba različitog HIV-statusa.
• Strah od budućnosti – kao i kod drugih kroničnih bolesti, i ovdje je prisutan strah povezan s izgledom pogoršanja zdravlja u budućnosti. Negativan partner ponajprije si postavlja pitanja tipa: kada će pozitivan partner oboljeti, koliko će dugo živjeti?
Kako se nositi s problemima?
Mnoge prepreke i problemi koje postoje među partnerima različitog HIV-statusa mogu se prevladati, a način se ne razlikuje u odnosu na druge veze – potreban je kontinuirani rad i angažman obaju partnera. Psiholog Robert Remien iz HIV Center for Clinical and Behavioral Studies in New York City napravio je opsežnu studiju na stvarima s kojima se suočavaju takvi parovi. Sve nas podsjeća da postoje načini da se prođu loše stvari te da se uživa u dobrima. Evo nekoliko njegovih ideja:
• Nikad ne prestajte razgovarati o problemima u vezi s kojima se suočavate. Podijelite svoje osjećaje bez obzira na to koliko to osjetljivo ili bolno može biti. Dok je bol kratkoročna, korist od otvorenog razgovora može imati dugotrajne učinke na vezu.
• Uzmite u obzir mogućnost da potražite profesionalnu pomoć kad god osjetite da bi to moglo pomoći. Bez obzira na to je li riječ o individualnom savjetovanju, savjetovanju parova ili oboje, može biti korisno imati nekog nepristranog i kvalificiranog tko vam pomaže s vremena na vrijeme.
• Iako je HIV-status značajna razlika između vas dvoje, ne treba definirati vašu vezu. On je samo jedna od mnogih karakteristika koja vas definira kao par te kao pojedince.
• Brinite jedno o drugome. Svakoj je vezi potrebno da partneri pronađu način na koji će brinuti jedno o drugome, da jedno drugo tretiraju s poštovanjem te da međusobno iskazuju emocije.
• Zapamtite da volite jedno drugo. Na prvom je mjestu razlog zašto ste zajedno. Nemojte se bojati podsjećati jedno drugo na to.
• Planirajte kako otkriti nove načine erotiziranja vašeg vođenja ljubavi. Napravite ga zabavnim. Smijte se više i nemojte biti jako ozbiljni. Podijelite strahove i osjećaje o sigurnim načinima prakticiranja seksa.
Mark Cichocki, R. N., The Callenges of Serodiscordant Relationships (http://aids.about.com/od/livingwithhiv/a/serodis.htm
Raymond A. Smith, Couples (www.thebody.com/content/art14009.html?ts=pf)
Beckerman, Nancy L., LCSW, DSW (2005), Couples of Mixed HIV status, Clnical Issues and nterventions. The Haworth Press, New York- London- Oxford.
Pripremila: Kristina Duvančić, dipl. soc. radnica
Loading ...
