Što je hepatitis B

Život s bilo kojom kroničnom bolešću je težak, a život sa hepatitisom B (HBV) nosi i neke dodatne izazove zbog pritajene prirode te bolesti. Drugim riječima, osoba može biti zaražena HBV virusom koji uzrokuje štetu u tijelu, a da to ni ne zna.
Vrlo je važno obrazovati se o HBV-u, blisko surađivati sa zdravstvenim djelatnicima i brinuti o sebi kako bi zadržali zdravlje.

1. Uvod
Hepatitis B (HBV) je krvlju prenosiv virus. Ulazi u tijelo putem izravne izloženosti zaraženoj krvi kao i spolnim putem. Manje od 5% odraslih osoba zaraženih HBV-om razvije kronični HBV i ostaje zaraženo nakon 6 mjeseci. Kod osoba koje se zaraze HBV-om tijekom poroda ili u ranom djetinjstvu, rizik od razvoja kronične infekcije je 90% ukoliko nema liječničke intervencije.
Procjenjuje se da je diljem svijeta HBV-om bilo zaraženo 2 milijarde ljudi, a da 400-800 milijuna osoba ima kronični HBV od kojih 25% ima i kronični hepatitis C (HCV), Komplikacije vezane uz HBV deseti su vodeći uzrok smrti diljem svijeta. HBV je odgovoran za razvoj 70% raka jetre diljem svijeta.
Većina ljudi zaražena HBV-om nema simptome i vodi normalan život. Međutim, u 25% slučajeva HBV može uzrokovati ozbiljno oštećenje jetre, uključujući fibrozu i cirozu. U teškim slučajevima, HBV može dovesti do otkazivanja jetre, raka jetre i smrti.
Postoji učinkovito cjepivo koje može poslužiti kao prevencija HBV-a te brojni medicinski tretmani koji mogu pomoći u kontroli kronične HBV infekcije i usporiti ili zaustaviti progresiju bolesti.

2. Jetra i hepatitis
Jetra je najveći unutarnji organ. Smještena je iza prsnog koša na desnoj strani abdomena.
Jetra je odgovorna za 500-tinjak vitalnih funkcija. Procesira sve što jedemo, udišemo ili apsorbiramo kroz kožu. Jetra pretvara supstance koje jedemo i pijemo u energiju i građevni materijal mišića, proizvodi hormone, čimbenike zgrušavanja i imunološke čimbenike. Skladišti mnoge vitamine, minerale i šećere za kasniju upotrebu. Stanice jetre proizvode žuč koja je potrebna za razgradnju hrane i apsorpciju nutrijenata. Jetra detoksicira supstance koje su štetne za organizam. Može se regenerirati te se ¾ jetre mogu regenerirati u periodu od nekoliko tjedana.
Hepatitis predstavlja upalu jetre koja može biti uzrokovana virusima, toksičnim kemikalijama, drogama ili drugim faktorima. Najčešći oblici virusnog hepatitisa su hepatitis A (HAV), hepatitis B (HBV) i hepatitis C (HCV). Poveznica ta tri virusa je u tome što utječu na jetru.
HAV je najčešći oblik hepatitisa, obično se prenosi hranom ili vodom kontaminiranom HAV inficiranim fecesom, ali i spolnim kontaktom. Nema tretmana za HAV te se tijelo obično samo očisti od virusa i ne dolazi do kronične infekcije.
HCV virus je koji se prenosi putem krvi i veća je vjerojatnost da zaražena osoba postane kronično inficirana. Usprkos tome što su dugotrajni efekti HBV-a i HCV-a slični u mnogim pogledima, bolesti uzrokovane tim različitim virusima nisu povezane.
HAV i HBV mogu se prevenirati cjepivom dok za HCV cjepiva trenutno nema.

3. Načini prijenosa i prevencija
HBV se prenosi direktnim krvnim kontaktom i kontaktom s tjelesnim tekućinama (sperma, vaginalni sekret) tijekom seksa. Najčešće se prenosi dijeljenjem pribora za uzimanje droga, spolnim putem i s majke na dijete.
Veća je vjerojatnost zaraze HBV-om nego HCV-om tijekom seksa, a vjerojatnost zaraze se povećava za vrijeme mjesečnice i kod muškaraca koji imaju seks sa muškarcima.
Dijeljenje pribora za uzimanje droga (i intravenozno i ne-intravenozno), te ne sterilni pribor za tetoviranje i piercing također mogu dovesti do zaraze. Manja vjerojatnost zaraze je kod upotrebe tuđih britvica, četkica za zube i škarica za nokte, ali zaraza je ipak moguća zbog toga što male količine krvi mogu ostati na predmetu nakon upotrebe te se transferirati na osobu koja ih koristi.
U prošlosti se mnogo osoba zarazilo tijekom transfuzija krvi, međutim danas se svaka doza krvi testira te se transfuzije smatraju sigurnima.
Zdravstveni radnici nalaze se u riziku od zaraze HBV-om putem ubodnih incidenata ili drugih načina izloženosti u radu.

Koncentracija virusa HBV-a u tjelesnim tekućinama:

Usprkos tome što se HBV može detektirati u slini, on se ne prenosi kihanjem, kašljanjem ili dijeljenjem pribora za jelo ili čaša. Također, nema zabilježenih slučajeva zaraze putem urina, fecesa, znoja i suza.
Kod 1/3 slučajeva način zaraze HBV-om je nepoznat.

Post ekspozicijska profilaksa
Ukoliko je osoba nedavno bila izložena virusu HBV-a, post-ekspozicijska profilaksa (cjepivo HBV-a i HBV antitijela) mogu prevenirati razvoj HBV-a ili smanjiti trajanje i težinu bolesti. Antitijela i cjepivo također mogu spriječiti razvoj kroničnog HBV-a kod djece HBV pozitivnih majki.

4. Progresija HBV-a
Akutni i kronični HBV
Nakon izloženosti HBV-u slijedi period inkubacije (window period) koji obično traje 30-90 dana. Inicijalna faza HBV-a naziva se akutnom infekcijom te čišćenje organizma od virusa obično traje od 2 do 12 mjeseci tijekom kojih osoba može osjećati slabost i abdominalnu osjetljivost.
Kod većine odraslih ljudi zaraženih HBV-om imunološki sustav može sam očistiti virus iz organizma. Međutim, 5 do 6% odraslih osoba postati će kronično inficirane, odnosno, virus će ostati u njihovom organizmu i nakon 6 mjeseci. Kod djece je taj postotak mnogo veći. 90% dojenčadi i 30% djece od 1 do 5 godine zaražene HBV-om postati će kronično inficirano.
Genetski materijal HBV-a (DNA) ostaje u nukleusu stanica svake osobe zaražene virusom, čak i kad se virus ne može detektirati u krvi. Posljedično, HBV se može reaktivirati ako je imunološki sustav oštećen ili ako osoba primi imunosupresivne lijekove kao što su steroidi ili kemoterapija.

Simptomi HBV-a
Većina osoba zaraženih HBV-om ima vrlo malo ili uopće nema simptoma, čak 65% osoba ni ne zna da ima virus. 30% osoba s akutnim i većina osoba s kroničnim HBV-om također ima vrlo malo ili uopće nema simptoma.
Ukoliko se pojave, simptomi akutnog HBV-a mogu uključivati: slabost, neuobičajen produženi umor, temperaturu, malaksalost, vrtoglavicu, povraćanje, gubitak apetita, bol u trbuhu, probleme s probavom, glavobolje te bolove u mišićima ili zglobovima. Vrlo rijetko HBV može biti povezan s reumatskim problemima.
Neke osobe s akutnim ili kroničnim HBV-om u kasnijim fazama mogu imati žuticu (žuta koža i bjeloočnice), tamni urin i stolicu blijede boje uzrokovane visokim razinama bilirubina. Neke osobe mogu imati i povišene razine nekih jetrenih enzima (obično je povišen ALT).

Kasna faza HBV bolesti
Kod manjeg broja ljudi s HBV-om, bolest tijekom godina napreduje i oštećuje jetru. Procjenjuje se da će 20-30% osoba s kroničnim HBV-om razviti cirozu jetre. Kod težih slučajeva, može doći do otkazivanja jetre i raka jetre te može biti potrebno napraviti transplantaciju jetre.
 
Oštećenje jetre može uključivati:
 
• Upalu – imunološki odgovor na infekciju ili ozljedu okarakteriziranu prodorom bijelih krvnih stanica, naticanjem i funkcionalnim oštećenjem stanica jetre. Osobe s upalom jetre mogu, ali i ne moraju imati povećane razine jetrenih enzima.
• Nekrozu – odumiranje hepatocita – stanica jetre.
• Fibrozu – razvoj ožiljnog tkiva unutar jetre koje može ometati protok krvi u jetri.
• Ciroza – proces uništavanja jetrenih stanica i njihova zamjena s ožiljnim tkivom. Formacija ožiljaka može ometati protok krvi kroz jetru.
• Kompenzirana ciroza – jetra je puna ožiljaka ali još uvijek može relativno normalno funkcionirati. Osobe s kompenziranom cirozom obično imaju vrlo malo simptoma.
• Dekompenzirana ciroza – jetra je toliko oštećena da više ne može funkcionirati. Osobe s dekompenziranom cirozom mogu razviti komplikacije kao što su krvarenje varikoziteta (oštećenje krvnih žila u jednjaku, trbuhu i gastrointestinalnom sustavu), nakupljanje tekućine u trbuhu (ascites), lako krvarenje, mentalna oštećenja i komu.
• Hepatocelularni karcinom – oblik raka jetre koji se može pojaviti kod osoba s kroničnim hepatitisom. Rak jetre se obično pojavljuje kod osoba koje već imaju cirozu jetre, ali neke osobe s HBV-om razviju rak jetre iako nisu imali cirozu. Hepatocelularni karcinom uzrok je 70% smrti povezanih s kroničnim HBV-om.

Prevela i prilagodila Marija Kavić, mag.psih.

Literatura:
Franciscus, A. (2012). A Guide to Hepatitis B. preuzeto 18.06.2013. sa: http://www.hbvadvocate.org/hepatitis/factsheets_pdf/HBV%20Guide_10.pdf