
13.04.2022. psiholog udruge HUHIV održao je online predavanje za savjetovatelje Studentskog savjetovališta Sveučilišta u Zadru na temu – Kako razgovarati o spolnom zdravlju? Predavanje se sastojalo od prikaza rada stručnjaka savjetovališta za spolno zdravlje, nekih praktičnih uputa kako osobu savjetovati o spolnom zdravlju uz osvrt na spolnost, osobne granice i procjenu rizika.
Značajni elementi iz prezentacije su istraživanje koje smo proveli kroz našu aplikaciju Spolno zdravlje, izrađenu uz podršku grada Zagreba te uz recenzirane sadržaje Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, a radilo se o tome da smo mlade pitali otkuda se informiraju u spolnom zdravlju iz spolnosti, uz informaciju koliko im je pojedini izvor ugodan za informiranje, te koja je njihova percepcija pouzdanosti točnosti tih informacija. Rezultati su pokazali da se mladi najčešće obraćaju internetu i vršnjacima, a da liječnike, čak i uz percepciju visoke točnosti informacija, ne izabiru kao povjerljive kontakte za informiranje. Obitelj također nisu navodili kao povjerljive kontakte, kao ni odgojno-obrazovne djelatnike. Ovo je jedan od dokaza da se radi o tabuiziranom dijelu našeg zdravlja i da je potrebna promjena na kulturalnoj razini kako bismo mogli otvorenije razgovarati o svojim brigama.
Sa sudionicima predavanja prošli smo i temu svojstava anonimnih centara za testiranje, zašto rade tako kako rade, te što Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) preporuča u njihovom radu – tzv. pet C.
Definirali smo elemente predsavjetovanja, postsavjetovanja i psihosocijalne podrške, i ono relevantno za stručnjake mentalnog zdravlja – na što treba posebno obratiti pažnju pri savjetovanju o spolnom zdravlju. Razgovarali smo o najčešćim temama – zdravlje, obitelj, ljubav, smrt, simptomi, stigma, posao – ali smo ostavili prostor i za neimenovane teme jer je takvih tema najviše. Naime, svaka osoba dolazi sa vrlo kompleksnom strukturom potreba i želja kojoj je važno posvetiti vrijeme kako bismo se s njom upoznali, i zbog toga ne postoje konkretni priručnici koji će nam u tome pomoći baš svaki put. Puno je važnije odvojiti vrijeme i osjećati spremnost da budemo s korisnicima u nekom njihovom emocionalnom stanju, bez straha od tuge, samog straha, razočarenja i slično, i da budemo konstanta i neosuđujući kontakt za vrijeme našeg zajedničkog susreta, te da im pošaljemo jasnu poruku – tu sam za tebe, nisi sam/a. Razgovarali smo o prvom trenutku saznanja, na koji nije moguće u potpunosti pripremiti ni jednog korisnika. No, ono što je moguće jest pripremiti sebe da budemo dobro kako bismo mogli biti tu za korisnika.
Za kraj, odvojili smo vrijeme da razgovaramo o stigmi općenito, te stigmatizaciji u zdravstvenom sustavu. Razgovarali smo o realnosti stigme, njenu prisutnost i utjecaj na pojedince koji su njome zahvaćeni, ali i na zajednicu, te smo se upoznali s koracima što mi sada možemo napraviti da utječemo povoljno na smanjenje stigme.
Zahvaljujemo stručnjacima mentalnog zdravlja na pozivu i pozdravljamo svakog stručnjaka koji se o ovim temama želi dodatno educirati jer time pokazuju da zaista žele doprinijeti izgradnji zdravog društva koji se ne boji razgovora o ovoj važnoj temi spolnog zdravlja i spolnosti koja uistinu prelazi okvire samih seksualnih odnosa.