Što je virusni hepatitis?
Virusni hepatitis je upalna bolest jetre uzrokovana hepatotropnim virusima tj. Virusima koji imaju poseban afinitet prema jetrenom tkivu. Danas je poznato najmanje pet takvih virusa, a još ih je nekoliko u fazi ispitivanja.
Virusni hepatitis je sindrom kojeg mogu uzrokovati različiti uzročnici. Mnogi virusi u okviru infekcije mogu zahvatiti i tkivo jetre (citomegalovirus, Epstein-Barr virus, Coxackie B virus, virus varicellae – zoster, herpes simplex virus, adenovirus i drugi), no uobičajeno je da se ovaj naziv koristi za one bolesti kojima se osnovni proces odvija u jetri.
Poznato je 5 različitih virusa koji uzrokuju virusni hepatitis – virusi A, B, C, D i E. Više od 95% akutnih virusnih hepatitisa uzrokovano je hepatitisom A, B ili C.
Hepatitis A
Hepatitis A je akutna upala jetre uzrokovana virusom hepatitisa A. prenosi se fekalno-oralnim putem te se često naziva i „bolešću prljavih ruku”. Nakon preboljele bolesti osoba se potpuno oporavlja i postaje trajno imuna.
Hepatitis A pojavljuje se u svim dijelovima svijeta, ali se uz povremene epidemije češće javlja u slabije razvijenim i nerazvijenim zemljama svijeta (zemlje Afrike, Bliski i Daleki Istok, Južna i Srednja Amerika).
KAKO SE PRENOSI?
Osnovni put prijenosa je feko-oralni (bolest „prljavih ruku”). Najčešće se pojavljuje u dječjoj dobi. U razvijenim se zemljama zbog boljih socio-ekonomskih uvjeta javlja sve rjeđe te u kasnijoj životnoj dobi. Može se prenijeti i onečišćenom vodom ili hranom koja ne prolazi toplinsku obradu ili je ona nedostatna.
KAKO SE MANIFESTIRA?
Period od ulaska u organizam pa do pojave prvih simptoma bolesti traje od 2-4 tjedna. Znaci bolesti su vrućica, bolovi u mišićima i zglobovima, mučnina i povraćanje te ponekad proljev. Kada temperatura padne, koža i bjeloočnice postaju žute, mokraća tamnija, a stolica svjetlija. Jetra je povećana. Simptomi nestaju nakon 1 do 2 tjedna. Bolest nestaje spontano i nikad ne prelazi u kronični oblik.
LIJEČENJE
Sastoji se u snižavanju tjelesne temperature, održavanju ravnoteže elektrolita, mirovanju i dijetnoj prehrani. Kod težih oblika osoba se smješta u bolnicu.
PREVENCIJA
Pod osnovnu prevenciju spadaju osnovne mjere osobne higijene i higijene okoline – pranje ruku, ispravna voda i hrana).
Može se spriječiti i cijepljenjem i tako stečena zaštita je dugotrajna.
Hepatitis B
Hepatitis B je zarazna bolest jetre uzrokovana virusom hepatitisa B. To je najčešći uzrok kronične virusne infekcije jetre širom svijeta. Pojavljuje se u cijelom svijetu, a najviše je ima u jugoistočnoj Aziji, Kini, tropskim predjelima Afrike, srednjoj i istočnoj Europi, Latinskoj Americi, Sredozemlju i Srednjem istoku.
Procjenjuje se da je u svijetu oko 200-300 milijuna ljudi inficirano hepatitisom B.
KAKO SE PRENOSI?
Hepatitis B u razvijenom se svijetu najčešće prenosi nezaštićenim spolnim odnosom sa zaraženom osobom, zajedničkim korištenjem pribora za intravensko korištenje droga među uživaocima droga, prilikom određenih zahvata u nesterilnim uvjetima (tetoviranje, bušenje ušiju, piercing), zajedničkim korištenjem britvica, četkica za zube itd. U nerazvijenim zemljama najčešće se prenosi vertikalnim putem – sa majke na dijete.
KAKO SE MANIFESTIRA?
Kod većine pacijenata nakon akutne faze bolesti, tijelo se samo izbori protiv virusa – u 90% slučajeva. No, u nešto manje od 10% slučajeva obrambeni sustav nije u stanju pobijediti virus. Ako bolest potraje više od 6 mjeseci, naziva se kronični hepatitis. Klinički tijek nakon toga ovisi o količini virusa u tijelu i jačini imuniteta pacijenta.
Prvi simptomi hepatitisa B javljaju se nakon 6 tjedana do 4 mjeseca od ulaska virusa u organizam. Podrazumijevaju simptome slične gripi, bolove u zglobovima i premorenost. Gotovo trećina pacijenata nema nikakve simptome ili su vrlo blagi.
Simptomi kroničnog hepatitisa B još su manje izraženi.
MEHANIZAM BOLESTI
Kod kronične infekcije hepatitisom B stalno se inficiraju nove stanice. Inficirane stanice odumiru i zamjenjuju ih nove. Ulazak leukocita u jetreno tkivo dokaz je upale. Leukociti odstranjuju inficirane stanice, ali ne uspijevaju uništiti virus. Odumrle stanice zamijeni vezivno tkivo. Kod uspješnog liječenja to se može barem djelomično razgraditi.
Kod pacijenata sa kroničnim hepatitisom velika je opasnost od ciroze jetre i hepatocelularnog karcinoma.
LIJEČENJE
Terapija akutne bolesti je simptomatska – snižavanjem temperature, održavanjem ravnoteže elektrolita, mirovanjem, dijetnom prehranom. Kod težih slučajeva, pacijent se smješta u bolnicu. Terapija kroničnog oblika bolesti provodi se lijekovima koji zaustavljaju umnažanje virusa ili pojačavaju obrambene snage organizma.
Od lijekova se koristi alfa interferon koji inhibira sintezu virusnog proteina i djeluje stimulira imunološki sustav.
PREVENCIJA
U svrhu sprečavanja prenošenja bolesti medicinskim putem vrši se sterilizacija medicinskih instrumenata, kontinuirano se obavlja testiranje davalaca krvi i uzoraka krvi, tkiva i organa.
Važna mjera su i akcije osvješćivanja javnosti – o uporabi kondoma, pravilnom korištenju pribora za intravensko ubrizgavanja droga.
Uspješan način je i cijepljenje. Provodi se u 3 doze te zaštita traje najmanje 3 godine.
Hepatitis C
Hepatitis C je zarazna bolest jetre uzrokovana virusom hepatitisa C. uzrokuje akutnu ili puno češće, kroničnu bolest jetre, pri čemu je izražena sklonost izazivanja perzistentne infekcije. Smatra se da je kronični hepatitis C jedan od najčešćih uzroka presađivanja jetre u odraslih, a na svjetskoj razini i glavni uzrok nastanka hepatocelularnog karcinoma.
KAKO SE PRENOSI?
Hepatitis C najčešće se prenosi preko direktnog ili indirektnog kontakta s krvlju, vrlo često iniciranjem droga zajedničkim priborom. Rizik postoji i kod tetoviranja ili piercinga, otvorenih rana, korištenjem zajedničkih britvica ili četkica za zube. Pri spolnom odnosu također je moguće prenošenje virusa hepatitisa C, no rjeđe nego kod hepatitisa B.ukoliko nema kontaminacije krvlju, ne treba se bojati infekcije putem posuđa, čaša ili pribora za jelo.
KAKO SE MANIFESTIRA?
I kod hepatitisa C simptomi su vrlo oskudni pa većina pacijenata uopće ne zamijeti infekciju. Spontana eliminacija virusa i izlječenje događa se u 15% slučajeva. U slučaju aktivne zaraze dulje od 6 mjeseci, nastaje kronična infekcija. Ukoliko se pojave, simptomi mogu biti sljedeći: umor, smanjenje radne sposobnosti, bolovi pod desnim rebrenim lukom.
Trajna prisutnost virusa uvjetuje kontinuiranu upalnu aktivnost u jetri, a stupanj oštećenja je varijabilan.
MEHANIZAM BOLESTI
Kod kronične infekcije virus hepatitisa stalno inficira nove stanice jetre. Bijela krvna zrnca doseljavaju se u tkivo jetre, kako bi uklonile inficirane i odumrle stanice jetre. Odumrle stanice zamjenjuju se tkivom ožiljka. U tom slučaju govorimo o fibrozi jetre, a kasnije i o cirozi. Ovakve su promjene nepovratne.
LIJEČENJE
Liječenje se provodi lijekovima koji sprečavaju umnažanje virusa i jačaju obrambene snage organizma. Primjenjuju se interferon alfa i ribavirin. Trajanje i uspješnost liječenja ovisi o genotipu virusa. Kod genotipa 2 i 3 liječenja traje 24 tjedna te je uspješno u 80% pacijenata. Genotip 1 i 4 liječe se 48 tjedana, a izlječenje se postiže kod 45% pacijenata.
PREVENCIJA
Za hepatitis C još uvijek nema učinkovitog cjepiva pa je potrebno pojačati primarnu prevenciju – primjenom mjera smanjenja rizika od infekcije – dosljedno testiranje krvi, krvnih preparata, tkiva i organa davaoca. Važna mjera je i podizanje svijesti opće populacije o rizicima i načinima zaštite.
Ostali virusni hepatitisi
Kako se hepatitis može dobiti?
Kako se hepatitis prenosi?
Hepatitis B prenosi se sa čovjeka na čovjeka kontaktom sa zaraženom krvi i drugim tjelesnim tekućinama – sjemena tekućina, vaginalna tekućina ili slina zaražene osobe.
Hepatitis C prenosi se direktnim kontaktom sa zaraženom krvi. Vrlo rijetko može se prenijeti i drugim tjelesnim tekućinama. Mnogi ljudi koji imaju virus hepatitisa B ili C nemaju nikakve simptome, ali unatoč tome mogu prenijeti virus na druge.
Najčešći putevi prijenosa su:
– transfuzija krvi i krvnih produkata bez prethodne kontrole
– nesteriliziranim medicinskim ili stomatološkim priborom
– sa majke na dijete
– nezaštićenim spolnim odnosom – kod hepatitisa B
– zajedničkim korištenjem pribora za intravensko ubrizgavanje droga
– zajedničkim korištenjem pribora za ušmrkavanje droga
– zajedničkim korištenjem pribora za osobnu higijenu – četkica za zube, britvica, žileta
– tetoviranje ili piercing u nesterilnim uvjetima
Kako se hepatitis ne može dobiti?
Činjenice o hepatitisu
Hepatitis B i C predstavljaju najveću prijetnju globalnom zdravlju, ubijajući godišnje oko 1000000 ljudi.
Procjenjuje se da je više od 500 milijuna ljudi u svijetu zaraženo virusom hepatitisa B ili C.
Jedna od 3 osobe bila je izložena virusu hepatitisa B ili C.
Koliko ljudi boluje od hepatitisa?
Simptomi hepatitisa
Simptomi hepatitisa B
Vrijeme inkubacije, odnosno period od ulaska virusa u tijelo pa do pojave prvih simptoma, kod hepatitisa B traje od 6 do 16 tjedana. Kod manjeg broja zaraženih osoba javljaju se simptomi u vidu prehlade, bolova u zglobovima ili umor. „Tipični” simptomi ove bolesti javljaju se samo u manjeg broja bolesnika – žutica s bezbojnom stolicom, mokraća tamnije boje od uobičajenog, bol pod desnim rebrenim lukom. Više od dvije trećine bolesnika sa aktivnim hepatitisom B ima blage simptome – samo umor ili muklu bol u gornjem desnom dijelu trbuha. Sve ovo čini ovu bolest vrlo teško prepoznatljivom.
Simptomi hepatitisa C
Simptomi hepatitisa C vrlo su teško zamjetni. Većina bolesnika uopće nije svjesna infekcije. Samo neki bolesnici osjećaju neuobičajeni umor, smanjenje interesa i volje te se žale na bol pod desnim rebrenim lukom. Pojava žutice vrlo je rijetka.
Komplikacije infekcije hepatitisom
Bolesnici s kroničnim hepatitisom B imaju povećan rizik za nastanak ciroze. Rizik ovisi i o aktivnosti i trajanju zaraze. Faktori koji mogu ubrzati razvoj ciroze su druge pridružene kronične bolesti jetre ili izlaganje drugim utjecajima koji oštećuju jetru. Najčešće se radi o alkoholu. Ciroza predstavlja stanje bolesti kod kojeg je veći dio jetrenog tkiva zamijenjen vezivnim tkivom. Ono uništava normalnu jetrenu strukturu, a kao posljedicu ima promjene u opskrbi jetre krvlju, odnosno uzrokuje povećanje tlaka u portalnoj veni. Zbog povećanog tlaka nastaju proširene vene u jednjaku ili želucu. U slučaju njihova pucanja, moguće je da dođe do unutarnjeg krvarenja. Često nastaje i pojačano nakupljanje tekućine u trbušnoj šupljini. Kad dođe do ciroze narušena je sposobnost uklanjanja otrova koji u jetru dolaze iz probavnog trakta zbog čega ulaze u sustav glavne cirkulacije. Ovi otrovi uzrokuju pojačani umor i smanjenje koncentracije, ali i promjenu stanja svijesti.
Smanjenjem proizvodnje proteina u cirotičnoj jetri umanjuje se zgrušavanje krvi što uvjetuje nedostatnu opskrbu tvari koje sudjeluju u aktivnosti imunološkog sustava, čija je posljedica povećana sklonost infekcijama.
Zadržavanje žući i njenih sastojaka uzrokuje žutilo očiju i kože. Kao popratna pojava javlja se svrbež kože i tamno obojena mokraća.
Komplikacije hepatitisa C
Razvojem kroničnog hepatitisa približno 30% pacijenata razvije cirozu u sjedećih nekoliko godina. Rizik nastanka ciroze ovisi o starosti bolesnika u vrijeme zaraze. Bolest se brže razvija kod starijih osoba. Čimbenici koji mogu ubrzati razvoj ciroze su dodatne kronične bolesti jetre npr. drugi virusi ili proizvodi koji oštećuju jetru. Na prvom je mjestu svakako alkohol.
Ciroza jetre
Ciroza je stanje u kojem je veliki dio jetre zamijenjen vezivnim tkivom. U tom procesu uništava se tkivo jetre što dovodi do promjena u cirkulaciji krvi i visokog tlaka u portalnoj veni. Rezultat toga je nakupljanje krvi što može dovesti do proširenja vena jednjaka i želuca. Ako ove žile puknu, može doći do ozbiljnog krvarenja. Uz narušenu sintezu proteina u jetri, povišeni portalni tlak može dovesti do stvaranja tekućine u trbuhu – ascites.
Kad dođe do ciroze, jetra više ne može razlagati otrove koji ulaze u krv putem probavnog trakta pa je štetnim produktima omogućen ulazak u cirkulaciju. Ovi štetni produkti mogu uzrokovati povećani umor i slabu koncentraciju.
Smanjena proizvodnja proteina u jetri koja je izmijenjena cirozom, rezultira poremećajem u zgrušavanju krvi kao i nedovoljnom proizvodnjom tvari potrebnih za normalan rad imunološkog sustava. Kao rezultat, osoba postaje osjetljivija na infekcije.
Nakupljanje žučnih kiselina i nemogućnost prihvaćanja žutog pigmenta tj bilirubina iz cirkulacije, dovodi d razvoja žutice te svrbeža tijela.
SIMPTOMI
Kod pacijenata dolazi do promjene općeg stanja organizma – gubitka tjelesne težine, osjećaja umora, povišene tjelesne temperature, težine u želucu, intolerancije na masti. Koža poprima žutu boju, na koži lica, prsa i ruku se pojavljuju crvene točkaste mrlje s tankim krvnim žilama u obliku paučine. Na dlanovima se pojavi crvenilo. U težim oblicima javlja se i bol u trbuhu, depresija i gubitak pamćenja te nakupljanje tekućine u abdomenu.
TERAPIJA
Osoba koja boluje od ciroze mora izbjegavati alkohol, pridržavati se dijete, izbjegavati veću količinu soli u hrani, izbjegavati bilo kakve napore, hladnoću. Kos pacijenata koji uz cirozu imaju i ascites treba uvesti i dijuretike.
Ciroza je neizlječiva bolest koja se pravilnom terapijom može držati pod kontrolom i onemogućiti napredak bolesti, ali je transplatacija jednini način ozdravljenja.
Transmisija hepatitisa B
Spolnim putem
Nezaštićeni spolni odnosi jedan su od najčešćih načina transmisije hepatitisa B. Korištenje kondoma najučinkovitiji je način smanjenja rizika. Pravilna upotreba i korištenje lubrikanata na bazi vode donosi maksimalnu zaštitu.
Oralni odnos
Hepatitis B može se prenijeti oralnim spolnim odnosom. Virus je prisutan u krvi, spermi te fekalijama. Rizik se povećava ukoliko dođe do ejakulacije, ukoliko je prisutno krvarenje desni ili rane u ustima ili oko njih te upale – upale grla ili spolno prenosive infekcije.
Prijenos sa majke na dijete
Majka koja boluje od hepatitisa B može ga lako prenijeti djetetu u toku trudnoće ili pri porodu. Majčino mlijeko sadrži malo virusa pa se stoga smatra sigurnim. Ipak, transmisija je i dalje moguća, pogotovo ako su bradavice oštećene ili krvare.
Injiciranjem droga
Virus se može prenijeti i kroz vrlo malu količinu krvi zaražene hepatitisom B. Zbog toga, osim ako nije potpuno sigurno da su šprice, igle i ostali pribor savršeno čisti ili novi, postoji rizik od infekcije hepatitisom B ili daljnjeg prenošenja.
Zaražena krv ne mora biti isključivo na igli ili šprici. Ona može biti i na filterima, žlicama, kuhalima, u vodi i svemu ostalome što je netko koristio. Najsigurnije je uvijek koristiti vlastiti pribor i ne dijeliti ga s drugima.
Na mnogim mjestima u Hrvatskoj moguće je obaviti i zamjenu igala, a postoje i mjesta za sigurno iniciranje.
Igle
Igle su rizik za svakog zdravstvenog djelatnika. Ako se u igli nalazi inficirana krv, vjerojatnost da dođe do zaraze je oko 40%. Zbog toga se zdravstveni djelatnici cijepe protiv hepatitisa B.
Rizik se povećava ako je:
– ubod vrlo dubok
– igla debela
– kada pacijent ima hepatitis B
– instrument vidljivo kontaminiran krvlju
– instrument već bio stavljen u arteriju ili venu
Ukoliko dođe do ubodne rane, treba potaknuti mjesto uboda na krvarenje kako bi „strana” krv izašla. Treba pritiskati kožu oko rane, poželjno pod slavinom vode.
Žileti i grickalice/škarice za nokte
Pri brijanju bilo kojeg dijela tijela vrlo je vjerojatno da će doći do oštećivanja kože i krvarenja na nekim mjestima.
Dijeljenje grickalica za nokte također se ne preporuča.
Tetoviranje i piercing
I tetoviranja i stavljanje piercinga uključuju korištenje igala ili oštrih predmeta za probijanje kože, zbog čega je vrlo vjerojatno da će doći u kontakt s krvi. Virusi kao što je hepatitis mogu se smjestiti i u tintu za tetoviranje i u čašice u kojima se tinta drži, na alatima za stavljanje piercinga. Zbog toga sva oprema mora biti dobro sterilizirana.
Štrcanje u oko
Ulazak krvi u oko osobe može dovesti do infekcije. Ukoliko dođe do toga, treba temeljito isprati oko te potražiti medicinsku pomoć.
Transmisija hepatitisa C
Hepatitis C u prošlosti se najčešće prenosio transfuzijama krvi ili primanjem drugih krvnih pripravaka. Od 1991 krv koja se koristi za transfuziju i proizvodnju krvnih pripravaka obavezno se testira na hepatitis C.
Najviše novih slučajeva hepatitisa C bilježi se kod osoba koje koriste nečiste igle i drugi pribor za ubrizgavanje droga. Ipak, ima jako mnogo slučajeva u kojima je nemoguće točno utvrditi kako je do infekcije došlo.
Hepatitis C može se prenijeti i spolnim putem, nezaštićenim odnosima, s obzirom na to da se nalazi u krvi, spermi i vaginalnoj tekućini.
Transmisija sa majke na dijete je također moguća, u trudnoći, porodu ili pri dojenju.
Prevencija hepatitisa C
Hepatitis je bolje spriječiti nego liječiti. Osobe koje nemaju hepatitis, trebaju se pridržavati mjera zaštite. Osobe koje imaju hepatitis, također se trebaju pridržavati mjera kako bi spriječili transmisiju na druge osobe.
Putovi transmisije
Ubrizgavanje droga
Korištenje šprica koje je netko prije već koristio može lako dovesti do infekcije. Dijeljenjem svog ostalog pribora za ubrizgavanje droga također je moguće inficirati se hepatitisom C, s obzirom da sadrže krv.
Zamjena pribora za ubrizgavanje moguća je na više lokacija u Hrvatskoj, a postoje i mobilni timovi.
Krv i krvni pripravci
U prošlosti, mnogi su se ljudi inficirali hepatitisom kao rezultat primanja transfuzije i krvnih pripravaka. Ipak, od 1991 sva se krv testira na hepatitis.
Davanje krvi potpuno je sigurno i nema nikakvog rizika od infekcije, svaki put se koriste nove, sterilne igle. Osobe sa rizičnim ponašanjem ne bi trebali donirati krv.
U zemljama u kojim se donirana krv ne kontrolira još uvijek postoji velik rizik od infekcije.
Ušmrkavanje droga
Slamčice, novčanice i sve ostalo što se koristi za ušmrkavanje droga može sadržavati zaraženu krv.
Nije preporučljivo dijeliti ništa od pribora za ušmrkavanje, ni podloge ni rezače.
Trudnoća i dojenje
Hepatitis C može se prenijeti sa majke na dijete u trudnoći i u toku poroda. Rizik za dijete u ovim je slučajevima oko 6%. Rizik je veći ako majka ima visok broj kopija virusa ili ako je koinficirana HIV-om.
Dojenje
Dojenje se smatra sigurnim, ako majka nema ispucane ili krvareće bradavice i ako nema dokaza o koinfekciji.
Spolnim putem
Virus je prisutan u krvi i spermi, tako da je svaki oblik spolnog odnosa potencijalno opasan. Rizik se povećava sa povećanjem broja partnera, ako postoji još neka spolno prenosiva bolest te ako dođe do krvarenja bilo koje vrste.
Tetoviranje i piercing
Pri svakom novom zahvatu mora se koristiti čisti, sterilan pribor. Sav pribor koji se koristi više puta mora biti steriliziran. Područje na koži koje se tetovira mora također biti očišćeno i dezinficirano. Pri stavljanju piercinga dobro je koristiti sasvim novi nakit.
Ubod na iglu
Ako osoba ima hepatitis C te se određena količina njene krvi nalazi u igli kad dođe do ozljede, postoji rizik da će doći do infekcije. Ne postoji cjepivo protiv hepatitisa C niti bilo kakva postekspozicijska profilaksa.
Rizik je dodatno povećan ukoliko:
– je ozljeda duboka
– je igla velika i šuplja
– je dokazano da osoba ima hepatitis C
– je instrument vidljivo onečišćen krvlju
– ako je instrument već bio u arteriji ili veni
Ostali načini transmisije:
Četkice za zube
Nije preporučljivo dijeliti četkice za zube. Ukoliko desni krvare, moguće je da tragovi krvi ostanu na četkici. Krv s četkice lako se može prenijeti na otvorene ranice u ustima druge osobe.
Žileti
Nesteriliziranim i neočišćenim žiletom lako je prenijeti krv, a time i infekciju sa osobe na osobu.
Loading ...
