Ja sam Annie Lennox, pjevačica i skladatelj, i HIV / AIDS aktivistica sam već niz godina. Majijca koju nosim predstavlja vrlo koristan alat jer ljudi zaista reagiraju, neki reagiraju vrlo snažno. I vrlo često je prvo pitanje jesam li ja HIV pozitivna?. I tada sam u mogućnosti reći: „Ne, u stvari nisam.“ Razlog zbog kojeg nosim ovu majicu je što konstantno želim privući pažnju na ovu temu. Ako me netko želi slikati, ovo je moja vizualna kampanja, sama izjava „HIV positive“. I znam da djeluje iznimno dobro. U zadnjem intervjuu koji sam dala rekli su mi: „Ooo, vidim da nosite svjetski poznatu HIV positive majicu“, na što sam reagirala: „DA! Tako je! Drago mi je čuti da je poznata!“
„Nošenje ove majice je izražavanje stava. Testirala sam se – i to je također stav, jer želim eliminirati stigmu i diskriminaciju. Nosim ovu majicu ne zato što sam HIV pozitivna. Nisam. U stvari sam HIV negativna“.
„Testirala sam se i to je moja osobna odluka i smatram je dobrom idejom. To je dobra ideja za svakoga tko ima stav: morate znati svoj status“.
Svi mi u stvari živimo u mjehuru potrošnje i privilegija. Ja sam, bez ikakvih skromnosti, vrlo privilegirana osoba. Dolazim iz prošlosti u kojoj nisam imala nimalo novaca, nisam naslijedila ni peni, nitko mi ništa nije dao. Život mi je podario sreću što iznimno poštujem. Imala sam pristup dobrom zdravlju i dobroj brizi za zdravlje što je još važnije. Moja djeca su okružena dobrom brigom, nikada nismo osjetili glad i neznamo ništa o situacijama kada moraš hodati miljama da bi došao do pitke vode. Toliko stvari koje sam vidjela utjecale su na mene. Biti rođen u zapadnoj zemlji s resursima koje imamo čini zapravo jako mali postotak globalne populacije. I to me vrlo snažno motiviralo da progledam i shvatim kako mogu iskoristiti svoje vještine, resurse, svoju kreativnost, povezanost da inspiriram druge ljude, da razmisle o situaciji, o stvarima koje njih čine strastvenima i koje ih motiviraju da se uključe.
Kada pišem, ustvari pišem za sebe. Moji osobni albumi su na neki način osobni stavovi. Divim se posebnim umjetnicima koji pišu i inspiriraju druge svojim djelima.
Napisala sam pjesmu naziva “Sing”, i moja namjera je bila naglasiti interes za ovom temom, posebno za žene. To je na neki način slavljenička pjesma koja osnažuje ljudski spol. Uglavnom, držim se svojih vlastitih stavova kada stvaram glazbu. I ne smatram da to radim u dobrotvorne svrhe. Smatram da su dobrotvorne akcije izvrsna stvar. Ali volim to gledati kao ljudska prava i aktiviranje. Kada gledaš na stvari koje su humanitarne, to je u stvari zaštitnički način na koji pristupaš ljudima koji su na nižem nivou od tebe. Kada mislim na žene, majke i sve HIV pozitivne ljude, mislim na jednake i smatram ih jednakima. Svi bi trebali imati jednaka ljudska prava.
„Kada neka zemlja negira postojanje opasnosti od HIV-a i AIDS-a, ljudi umiru ili su osuđeni na produženi život putem retrovirusne terapije“
Borba protiv AIDS-a je borba za ljudska prava
Ljudi koji su prvi pogođeni su najranjiviji. I biti će najranjiviji osim ako ne iskoristimo priliku sada i pridobijemo civilno društvo, vlade i sve ostale koji mogu utjecati na promjene, stvarajući zaista objektivan i konkretan cilj zaštite ljudskog života.
„Ovo što radim me nadopunjuje i ispunjava kao ljudsko biće. Uvijek sam osjećala da nešto nedostaje prije nego što sam započela ovu kampanju. Vrlo sam strastvena u ovom cilju.“
AIDS je najveći globalni ubojica, pogotovo žena u reproduktivnoj dobi. I sada je, trideset godina nakon što smo prvi put čuli za to, vrijeme da se odmaknemo i pogledamo stvarnu široku sliku HIV-a i AIDS-a. Moramo pogledati ponovno i svi moramo razumijeti. To je nešto što ustvari utječe na sve nas. I ne smijemo stvarati male grupe „to utječe samo na ove ljude, to dodiruje samo one ljude“. Moramo to donijeti u naše škole, u naše programe spolnog obrazovanja. O HIV-u i AIDS-u se mora govoriti. Moramo gledati stvarne probleme, moramo potvrditi našu obvezu i predanost i konstantno pokušavati suzbiti ovaj smrtonosni virus.
Postoji toliko puno nevladinih organizacija i udruga koje se moraju natjecati kako bi doprinjele ovome na svom ograničenom prostoru. Umjesto priznati i shvatiti potrebu za jedinstvom i širom slikom – što je ustvari prava snaga. Moramo govoriti jedinstvenim glasom i to je ono što ljude spaja i povezuje.
„Ja sam most između organizacija i dovodim ih do mjesta koja će ih dodirnuti u srcu. Uključite se i informirajte ljude vaše zemlje o radu udruga i dobrotvornih organizacija na koje možete biti ponosni.“
LIKE & SHARE!
Loading ...
