Zdravstveno prosvjećivanje, zaštita zdravlja i reprodukcije

Zdravstveno prosvjećivanje, zaštita zdravlja i reprodukcije

Imamo dojam da je danas „zastrašujuća“ spolno prenosiva bolest HIV neopravdano zasjenila čitav niz isto tako spolno prenosivih bolesti, a koja mogu izazvati velike zdravstvene patnje i opasne komplikacije. Počnimo s onima najstarijima po ”stažu” – gonorejom i sifilisom. Je li njihova današnja incidencija zanemariva, kao što se obično misli?

Spolno prenosive bolesti i infekcije (SPBI) u Hrvatskoj danas predstavljaju ozbiljan javnozdravstveni problem. Posljednjih godina bilježi se blaži porast oboljelih od sifilisa, znatan porast oboljelih od gonoreje, izrazito povećanje broja oboljelih od infekcija humanim papiloma virusom (HPV), uz sve veći broj pacijenata s asimptomatskim i subkliničkim lezijama na spolovilu te česte manifestacije pojave spolnih bradavica, cervikalnih intraepitelnih neoplazija (CIN), vulvarnih intraepitelnih neoplazija (VIN), vaginalnih intraepitelnih neoplazija (VAIN), penalnih (PIN), analnih (AIN) te karcinoma genitalnih organa. Učestala je pojava infekcije s Chlamydia trachomatis i Mycoplasma hominis te Ureaplasma urealyticum. Potrebno je zdravstveno prosvjećivanje te zaštita zdravlja i reprodukcije, prvenstveno u adolescenata, ali i u djece. Postoje znanja o prevenciji SPBI-a, no informacije u populaciji nisu zadovoljavajuće, osim za HIV i HPV infekcije.

Učestalost sifilisa i gonoreje u Hrvatskoj je u blagom porastu. U svijetu broj novootkrivenih bolesnika je bio u blagom porastu od 1900. godine do 1995. godine, zatim se bilježi pad i ponovni porast od 2004. godine. Od 1950. godine u Hrvatskoj se prijavljuju oboljeli od SPBI-a, kada su i osnovani ”antivenerični dispanzeri”.

U 21. stoljeću sifilis više nije glavni javnozdravstveni problem. Gonoreja, kapavac, triper, kao najčešća klasična SPBI i nadalje je prisutna u muškaraca koja u neliječenim slučajevima prelazi u kroničan oblik, s pojavom ”jutarnje kapi” iz mokraćne cijevi. S epidemiološkog aspekta taj je oblik vrlo važan budući da širenjem upala prelazi u stražnje dijelove mokraćne cijevi, što se očituje nagonom na mokrenje i boli u anorektalnom predjelu i nastaju komplikacije, epididimitis i prostatitis gonorrhoica.

U žena nakon kratke inkubacije nastaje gnojni iscjedak, otok i erozije malih usana u akutnoj fazi, kao i upala Bartolinijevih žlijezda i cerviksa, sve do komplikacija u smislu upalne bolesti male zdjelice, jajovoda i jajnika te sterilnosti. Važne su i ekstragenitalne infekcije: oka, ždrijela i rektuma ( češća uz HIV bolest), te rjeđe zglobova i sepsa. Prevencija te SPBI započinje već u rodilištu, a u doba adolescencije edukacijom primjene kondoma kao i za druge SPBI.

Velika pošast danas među ženama je infekcija humanim papiloma virusom (HPV), koje se žene jako boje. Koje su glavne karakteristike te infekcije i koliko je čvrsta veza između nje i raka genitalnih organa?

HPV genitalne infekcije sve više su predmetom istraživanja s obzirom na njihovu relativno visoku učestalost unutar skupine SPBI, sklonost recidivima, dugotrajno liječenje i mogućnost povezanosti s pojavom zloćudnih bolesti. Osim toga, važno je napomenuti da se HPV genitalne infekcije najčešće pojavljuju u mladoj, generativno sposobnoj populaciji te je stoga njihovo uspješno praćenje i liječenje obveza svakog društva koje teži napretku.

Među ženama, ali i partnerima muškarcima, danas je česta infekcija humanim papiloma virusom (HPV), tim više jer pojedini od 150 genotipova HPV-a dovode do raka vrata maternice (najčešće tip 16, ali i 18, 31, 33, 35, 45 i 56 tipovi). Ta se infekcija u muškoj i ženskoj populaciji najčešće pojavljuje u obliku šiljastih kondiloma.

To su tvorbe papilomatoznog, odnosno bradavičastog izgleda, najčešće lokalizirane na vanjskom genitalu – tipično na distalno dijelu penisa ili na prepuciju kod muškaraca ili pak na analnoj regiji kod oba spola. Njihova lokalizacija može biti kod muškaraca i unutar mokraćne cijevi, u preponi ili oko anusa. U žena su šiljasti kondilomi česti u vagini i cerviksu. Postoje i ”subkliničke” odnosno latentne HPV genitalne infekcije koje su neprepoznati izvor infekcije, onkogeni ”rezervoar”.

Što se tiče dijagnostike, danas je neposredna detekcija HPV DNA u uzorku tkiva ili obrisku metoda izbora u dijagnostici HPV infekcija. Prema rezultatima nekih epidemioloških studija, kod 60 posto seksualno aktivnih žena pronađen je HPV u obrisku vrata maternice. Znaci HPV bolesti pronađeni su kod 40–60 posto muških partnera žena s virusološki dokazanom HPV genitalnom infekcijom. Međutim, još su uvijek i u svijetu i u Hrvatskoj rijetke studije koje konzistentno prate HPV genitalne infekcije u muškoj populaciji.

Liječenje HPV genitalnih infekcija vrlo je složeno i najčešće dugotrajno. Danas se najčešće primjenjuje krioterapija tekućim dušikom, kirurški tretman u vidu ekskohleacije, ekscizije ili termokauterizacije, kao i lokalna kemijska terapija citotoksičnim sredstvima. Svakako dolazi u obzir i primjena laserske terapije, poglavito u slučajevima kondiloma u mokraćnoj cijevi. U Hrvatskoj se sustavno provodi prevencija oboljelih žena od cervikalnih karcinoma kao i edukacija adolescenata te vakcinacija muške populacije HPV vakcinom.

Danas je veoma rasprostranjena i po ljudsku plodnost najpogubnija prenosiva bolest koju uzrokuje bakterija Chlamydia. U čemu se sastoji ozbiljnost te infekcije?

Infekcija klamidijom je danas česta. Važna biološka osobitost klamidije je u uspostavljanju ravnoteže između domaćina i parazita kao i latentne i perzistentne infekcije. Zdravi nosioci klamidije značajni su u širenju infekcije. Inicijalna infekcija očiju i genitalnog trakta rezultira bez ili s minimalnim oštećenjima tkiva. Teška oštećenja oka u trahomu, te infekcije gornjeg genitalnog trakta s komplikacijama, rezultat su imunog odgovora na ponavljane infekcije ili na perzistentnu, kroničnu infekciju.

Više epidemioloških studija i sasvim nova molekularna istraživanja ističu da Chlamidyu trachomatis kao mogućeg samostalnog pokretača cervikalne karcinogeneze. Danas je opasna koinfekcija klamidijom i treponemom te gonokokom. U HIV bolesnica često se nađe i infekcija klamidijom. Za žensku populaciju važna je prevencija i pravodobno liječenje jer u protivnom dovode do steriliteta.

Upala rodnice (vaginitis) često je uzrokovana mikroorganizmom Trichomonas vaginalis ili gljivicom Candida albicans. Što o tome treba znati?

Upala rodnice, vaginitis, može nastati kao posljedica infekcije s Trichomonas vaginalis. Nažalost, egzaktna dijagnostika se ne provodi redovito te bi broj otkrivenih slučajeva bio znatno veći. Trihomonijaza u žena je česta kao upala sa žućkastim pjenušavim iscjetkom, neugodna mirisa, svrbežom i poteškoćama u mokrenju. U muškaraca može proći bez simptoma ili kao slabo izražena upala mokraćne cijevi, s pjenušavim iscjetkom. Potreban je dokaz nalaza trihomonasa u vaginalnom ili ureteralnom sekretu. Metronidazol u jednokratnoj primjeni i liječenje oba partnera je neophodno. U žena su primjenjuju i vaginalete.

Među spolno prenosivim infekcijama posebno valja istaći genitalnu infekciju virusom herpesa. Genitalni herpes, kao vrlo neugodna, tvrdokorna bolest, raširena je po čitavom svijetu. Što savjetovati u vezi prevencije i liječenja?

Genitalna herpes simpleks infekcija urogenitalnog sustava je danas najučestalija SPBI virusna infekcija i s kronično recidivirajućim tijekom. Gotovo svaki peti stanovnik svijeta boluje od genitalnog herpesa. Neugodna je zbog kliničkih promjena, subjektivnih tegoba (bol), trajanja i recidiva. Nakon primarne infekcije česti su recidivi zbog ekoloških razloga, stresa, imunodeficijentnih stanja.

Ipak, u određenom broju razlog recidiva je nepoznat. Prosječno trajanje primarne infekcije je 16 do 20 dana, a recidivi su varijabilni. Iz diferencijalno dijagnostičkih razloga potrebno je isključiti sifilis i neke druge bolesti. Liječenje se provodi aciklovirom. Česti i nepredvidivi recidivi, pojava ulceracija, kontagioznost u aktivnoj fazi bolesti terapijski su problem za liječnika i bolesnika.

I na kraju, koje općenite preporuke možete uputiti našim čitateljima kad su u pitanju spolno prenosive bolesti?

Spolno prenosive bolesti zahtijevaju stalnu kontrolu, a nadasve je bitna njihova prevencija, posebice u adolescenciji i u spolno aktivnoj populaciji. Hrvatski zavod za javno zdravstvo raspolaže s podacima o stopi incidencije SPBI-a na 10 000 stanovnika, koja je, na primjer, za sifilis 2001. godine iznosila 0,04, gonoreju 0,07 te HIV 0,02. Klamidijaza i HPV infekcija su od posebnog interesa za kliničare, liječnike u zdravstvenim ustanovama te znanstvenike zbog mogućih neželjenih posljedica kao što su sterilnost i karcinom.

Stoga, racionalna i pravodobna terapija za spolnom prenosive bolesti i prevencija te edukacija, uz organiziranje tečajeva prosvjećivanja, predstavljaju mjere suzbijanja SPBI-a. U zdravstvenom timu dermatovenerolog treba imati ključnu ulogu.

Tekst razgovora s prof. dr. sc. Jasnom Lipozenčić, predstojnicom Klinike za kožne i spolne bolesti Kliničkog bolničkog centra i Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i užom specijalisticom iz pedijatrijske dermatologije i dermatološke onkologije u cijelosti možete pročitati na: https://www.zdravobudi.hr/clanak/102/spolno-prenosive-bolesti-i-infekcije

HEALTHCARE

Komentirajte članak

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *