Uvod u antiretrovirusnu terapiju – 3.dio

Uvod u antiretrovirusnu terapiju – 3.dio

Zašto terapija ne pokazuje uvijek dobre rezultate?
Nekim ljudima terapija neće u cijelosti pomoći. Postoji nekoliko objašnjenja:
• kombinacija možda nije dovoljno jaka
• možda su već neosjetljivi na jedan ili više lijekova u kombinaciji, jer je virus rezistentan na njih
• dnevni raspored uzimanja lijekova može biti težak za praćenje (čak ako propušta samo jednu dozu tjedno)
• režim prehrane teško je podnositi
• jedan ili više lijekova možda ne dospijevaju u dovoljnoj količini u krv – postoje velike individualne razlike među ljudima
• neželjene posljedice mogu biti jako teške.

Nijedan rezultat istraživanja lijekova ne pokazuje stopostotnu uspješnost. Ali ako osoba ima dobrog liječnika i pažljivo prati raspored uzimanja lijekova, svatko tko se prvi put uključuje u program uzimanja terapije trebao bi dostići nemjerljivu razinu virusa u krvi (ispod 50 kopija).
Postotak uspjeha kod osoba koje koriste drugu ili treću terapijsku kombinaciju obično je manji u odnosu na uspjeh onih koji prvi put započinju s liječenjem.
Ovaj tekst najviše pozornosti posvećuje utjecaju liječenja na količinu virusa i broj limfocita CD4 u krvi. Razlog leži u činjenici da su to glavne odrednice po kojima se liječnici vode pri određivanju uspješnosti terapije. Neke osobe možda nikada ne dostignu nemjerljivu razinu virusa u krvi, ali ipak ostanu zdrave i osjećaju se dobro nekoliko godina. Uvijek postoji više načina na koje osoba može odreagirati na terapiju nego što ih mi ovdje možemo objasniti.
Iako ne može dostići nemjerljivu razinu virusa u krvi, možda zbog toga što već postoji rezistentnost na druge lijekove, osoba i dalje može imati koristi od produljenja terapije.
Može imati korist od novih lijekova koji će se proizvoditi u budućnosti; mnogi od njih će biti dostupni.
Ukoliko je potreban novi lijek radi sastavljanja nove kombinacije, osoba treba zajedno sa svojim liječnikom biti upućena u najnovija istraživanja.

Znače li lijekovi izlječenje?
Trenutni lijekovi su terapija, ali ne dostižu potpuno izlječenje. Oni zaustavljaju daljnje napredovanje HIV-a te dopuštaju obrambenom sustavu da se sam obnovi, ali osoba i dalje ostaje HIV-pozitivna.
Kod osoba koje koriste kombiniranu terapiju, s brojem virusa u krvi manjim od 50 kopija, tijekom nekoliko godina, još uvijek je u organizmu prisutna mala količina HIV-a. Obično se smjestio u stanicama koje se „odmaraju“ ili „spavaju“.
Lijekovi i istraživanja vezana za njih približavaju nas pronalasku lijeka za izlječenje u budućnosti. Noviji lijekovi mogu se lakše primjenjivati i biti uspješniji. Sve ovo ide u prilog da će osoba najvjerojatnije prije doživjeti starost negoli umrijeti od posljedica AIDS-a.
Osim toga, u dogledno vrijeme se možda pronađe lijek za izlječenje bolesti, a to je zaista vrijedan cilj.

Ne treba razmišljati o lijekovima koji se trenutno koriste kao o terapiji za cijeli život. Treba ih promatrati kao nešto čemu treba biti posvećen idućih nekoliko godina. Treba se posvetiti tom novom dijelu života ozbiljnije nego bilo čemu drugom prije toga, a s vremenom će takav odnos postati normalan i uobičajen.

Dobar odnos s liječnikom
Ostvarivanje dobrog odnosa s liječnikom može olakšati život. Oboje imaju određena prava i obveze, a postoje mnoge stvari koje će u ovom odnosu pomoći:

• osoba treba posjećivati liječnika u čijem se društvu osjeća opušteno svaki put kad odlazi u kliniku – to će pridonijeti razvoju dobrog odnosa među njima. Ukoliko je osoba žensko i voljela bi posjećivati liječnicu, s tim se zahtjevom treba obratiti klinici. Ako je potrebno, neka povede prijatelja kao podršku.
• treba dolaziti na zakazane preglede i unaprijed otkazati ako dolazak nije moguć, kako bi na pregled mogao doći drugi bolesnik
• treba zatražiti kopiju svojih rezultata te saznati što više o tome što oni zapravo predstavljaju. Ako nešto nije jasno, treba pitati ponovno ili zamoliti da se objasni na drugačiji način.
• bolesnik ima pravo dobiti informaciju o svakoj terapiji, uključujući sve njene dobre i loše strane; pravo je da osoba u cijelosti bude uključena u donošenje odluke o liječenju; ima pravo na privatnost i povjerljivost.
• ukoliko osoba misli da je liječnik ne sluša i ne razumije najbolje, to može biti zbog nedostatka vremena ili zbog toga što posjećuje liječnika kojeg još ne poznaje najbolje
• treba unaprijed napraviti popis pitanja – to je još uvijek jedan od najjednostavnijih i najuspješnijih načina da osoba spremno dođe na pregled. Ukoliko je potrebno više vremena nego što je uobičajeno, treba to reći liječniku.
• treba pažljivo slušati upute i savjete liječnika te se truditi postupati u skladu s njima.
• treba biti iskren s onima koji se brinu; treba reći za bilo koju drugu tabletu koja se uzima; to uključuje legalne i ilegalne lijekove te zamjensku terapiju.
Treba razviti dobar radni odnos sa svojim liječnikom i ostalim zdravstvenim djelatnicima. Medicinske sestre također mogu pružati iznimnu podršku i savjete o svim aspektima liječenja (uključujući privrženost terapiji i neželjene posljedice). One mogu uputiti na ostale stručnjake kao što su psiholog i socijalni radnik – a sve to u cilju poboljšanja kvalitete života koja se promijenila zbog uzimanja lijekova.

Komentirajte članak

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *