Uvod u antiretrovirusnu terapiju – 2.dio

Uvod u antiretrovirusnu terapiju – 2.dio

Lijekovi, uzrast i bolesti srca i krvnih sustava
Faktori rizika za bolesti srca i krvnih žila su godine života (posebice preko 45 godina života kod muškaraca i 55 kod žena), spol (muški), slaba fizička aktivnost, obiteljska povijest srčanih bolesti, visoki krvni tlak, pušenje i šećerna bolest. Također, među njima je i visoka razina kolesterola i triglicerida u krvi, što može biti neželjena posljedica kombinirane terapije.
Ranija istraživanja pokazuju da dobri rezultati liječenja uvelike nadilaze dodatni rizik razvoja srčanih bolesti koje se mogu razviti zbog uzimanja antiretrovirusne terapije – ali nije uvijek tako. Zbog toga biste prije započinjanja terapije trebali napraviti procjenu stanja kardiovaskularnog sustava i promijeniti način života kako bi rizike za nastajanje srčanog oboljenja sveli na najmanju moguću mjeru. Na primjer, ako ste muškarac, star 45 godina, pušite i fizički niste jako aktivni, bilo bi bolje da odgodite početak liječenja dok ne promijenite neke navike i stil života. Dodatni poticaj mogu u nekim slučajevima biti i rezultati analize krvi – visoka količina virusa i mali broj limfocita CD4.

Rana dijagnoza i primarna infekcija
Neke osobe koje otkriju da su se zarazile u posljednjih šest mjeseci odlučuju započeti liječenje odmah, bez obzira na broj virusa i limfocita CD4 u krvi. Ljudi koji su se liječili tijekom ovog šestomjesečnog razdoblja imaju očuvan dio imunološkog sustava koji specifično reagira na HIV i koji uobičajeno nastrada kod ljudi koji ne koriste terapiju (osim kod ljudi kod kojih HIV infekcija sporo napreduje).
Nažalost, znanstvenici nisu uspjeli pronaći dovoljno dokaza koji bi omogućili da se ovo otkriće primijeni u cilju očuvanja zdravlja i zbog toga se ova mogućnost i dalje istražuje.
Važno je da postoji ravnoteža između potencijalne dobrobiti terapije s jedne strane i neželjenih posljedica lijekova i rizika od rezistencije s druge strane. Također, možda vam s medicinske točke gledišta terapija nije potrebna još dugi niz godina, ali to je nešto o čemu morate razgovarati sa svojim liječnikom – specijalistom infektologom.

Kasna HIV dijagnoza i nizak broj limfocita CD4
Neki ljudi saznaju da su HIV pozitivni tek kad postanu bolesni ili kad budu primljeni u bolnicu, što zahtijeva da se s terapijom započne odmah (naročito kada je broj limfocita CD4 ispod 100).
Za one koji su saznali da su HIV pozitivni kad im je broj limfocita CD4 iznimno nizak, postoje dobre vijesti. Ako koristite terapiju pažljivo i kako vam je propisano, čak i s jako malim brojem limfocita CD4 treba očekivati da terapija bude uspješna. Količina virusa u krvi će se sniziti, a broj limfocita CD4 će porasti.

Što je s neželjenim posljedicama?
Mnogi se zabrinjavaju zbog terapije radi neželjenih posljedica. Međutim, kod većine tijekom nekoliko tjedana terapija postaje sastavni dio života te se lako podnosi i kontrolira.
• Mnoge neželjene posljedice obično su blage.
• Neželjene posljedice mogu se ublažiti primjenom specijalnih lijekova koji se jednostavno koriste.
• Rizik od ozbiljnijih neželjenih posljedica je mali te se može rano otkriti tijekom redovitih kontrola kod liječnika.
• Korist od antiretrovirusne terapije je mnogo značajnija i veća od problema koje donose neželjene posljedice.
Pitajte svog liječnika ili medicinsku sestru o uobičajenim neželjenim posljedicama lijekova koje uzimate. Također se raspitajte kolika je vjerojatnost da se neželjene posljedice ipak pojave te koliki broj ljudi prekida s liječenjem zbog njih. Čak i gruba procjena dat će vam predođbu o lijekovima.

Osjećaj mučnine, proljev i umor najčešće su neželjene posljedice, no čak se i one povlače nakon nekoliko dana ili tjedana korištenja terapije. Tražite od liječnika da vam odmah, uz terapiju, prepiše i lijekove protiv mučnine i proljeva, tako da ih možete upotrijebiti čim vam zatrebaju.

Lipodistrofija
Lipodistrofija obuhvaća promjene u sadržaju masti (lipida) i šećera u krvi. Također podrazumijeva promjene u raspodjeli masti u masnim stanicama i drugim dijelovima organizma.
Lipodistrofija predstavlja niz popratnih pojava koje su potencijalni problem kod mnogih koji razmišljaju započeti s terapijom.
Najozbiljniji slučajevi lipodistrofije mogu se javiti kod ljudi koji su koristili različite lijekove ili su duži niz godina koristili terapiju. Oprez, koji u većoj mjeri danas postoji u odnosu na lipodistrofiju, znači da će vaša terapija biti pažljivije kontrolirana. Terapija se može promijeniti u slučajevima niske koncentracije masti u krvi. Ono što je još važnije, novi lijekovi koji se koriste u terapiji prvog izbora manje izazivaju neželjene posljedice uključujući i lipodistrofiju.
Različiti lijekovi mogu biti uzročnici povećanja i gubitka težine. Nakupljanje masnih naslaga oko predjela trbuha i grudi i/ili u predjelu ramena najčešće se javlja prilikom upotrebe inhibitora proteaze i nenukleozidnih inhibitora reverzne transkriptaze. Gubitak masnih naslaga, u predjelu ruku, nogu, lica i kukova, najčešće je posljedica uzimanja nukleozida (najčešće d4T, a u manjem obimu i AZT).
Uzrok koji izaziva lipodistrofiju je još nedovoljno jasan. Da bi se razvili simptomi, potrebno je obično nekoliko mjeseci. Ponekad se oni mogu razviti i kod ljudi koji ne koriste terapiju. Ako na vrijeme promijenite kombinaciju lijekova, simptomi mogu nestati i moguće je vratiti se u prethodno stanje. Također vam mogu pomoći vježba i dijeta. Morate redovno provjeravati tjelesnu težinu tako da možete liječniku prijaviti sve promjene.
Važno je da sve promjene koje osjećate ili primijetite na tijelu odmah kažete liječniku.

Ostale neželjene posljedice
Prilikom upotrebe većine kombinacija ozbiljnije neželjene posljedice se rijetko javljaju. Također, povezane su s uzimanjem određenih lijekova. Važno je da budete svjesni pojava koje su posljedice uzimanja nekog lijeka prije nego što započnete s terapijom.
Periferna neuropatija može biti vrlo ozbiljna i bolna, ali generalno sporo napreduje. Ako razvijete rane simptome (utrnulost, peckanje po rukama, leđima, nogama), pitajte liječnika da vam promijeni lijek odgovoran za njih. Zamjena lijekova koji uzrokuju ovo stanje (ddC, ddI, d4T, ritonavir ili u manjem obimu 3TC) bolje je rješenje od zataškavanja simptoma lijekovima za ublažavanje bolova.

Koja je najbolja kombinacija lijekova?
Ne postoji odgovor na ovo pitanje jer neki lijekovi odgovaraju nekim bolesnicima, dok ih neki ne mogu podnijeti. Morate sa sigurnošću utvrditi da:
• koristite kombinaciju koja je dovoljno jaka da dovede do smanjenja količine virusa u krvi ispod granice od 50 kopija, što ponekad znači korištenje više od tri lijeka
• organizam dobro podnosi lijekove te da pratite svoj dnevni raspored uzimanja lijekova i poštujete dijetu i ograničenja u prehrani.
Liječnik će vas informirati o najboljoj kombinaciji lijekova za vas. Ako ste već uzimali antiretrovirusnu terapiju, to će imati utjecaj na uspješnost iduće terapije.
• Raspitajte se o dnevnim dozama, veličini tableta i neželjenim posljedicama lijekova, što će vam pomoći da izaberete kombinaciju koju ćete najlakše moći koristiti.

Mogu li promijeniti terapiju?
Ako je kombinacija koju ste izabrali preteška ili ako se početne neželjene posljedice nisu smanjile nakon prvih nekoliko tjedana, uvijek možete promijeniti lijek ili lijekove koje najteže podnosite.
Ako vam je ovo prva kombinacija lijekova, imate više izbora. Nije potrebno mjesecima trpjeti teške i komplicirane neželjene posljedice lijekova.
Mnogi bolesnici koriste jednu kombinaciju lijekova do trenutka kad im broj virusnih kopija padne ispod 50 te onda prelaze na jednostavniju terapiju, koju će bolje podnositi.

Mogu li povremeno prekidati terapiju?
Prekidi u uzimanju terapije izazvali su priličnu pažnju. U početku naziv korišten za prekid u uzimanju terapije je „odmor od lijekova“, što naravno nije baš objasnilo njegovo objašnjenje. Neki od naziva su i SPT, što je skraćenica za strateško/strukturirano prekidanje terapije.
Prekid u terapiji može pomoći onima kod kojih je razvijena rezistencija na dostupne lijekove. Ova se procedura upotrebljava u slučajevima kad ne postoji druga mogućnost za terapiju. Tada prekid u terapiji ne bi trebao biti dug – možda najviše do dva mjeseca. Jedno od nedavnih istraživanja pokazalo je da je prekid od četiri mjeseca prouzročio štetnije posljedice od onih koje bi prouzročila terapija bez napravljene pauze.
• Ne preporučuje se pauza u korištenju terapije. U razmaku od nekoliko tjedana količina virusa u vašoj krvi može se s nemjerljivo male količine povećati na nekoliko tisuća kopija. Tijekom nekoliko tjedana može se vratiti na onaj nivo s kojim ste započeli liječenje. Svaki prekid terapije nosi rizik za razvoj rezistencije na lijekove koje koristite.
• Svaki prekid može biti opravdan ako imate veliki broj limfocita CD4 ili su se pojavile komplicirane neželjene posljedice.
• Ako želite napraviti pauzu u uzimanju terapije, vrlo je važno da o tome razgovarate s liječnikom – specijalistom infektologom. Uglavnom se svi lijekovi koji se koriste u kombinaciji moraju prestati koristiti u isto vrijeme, no s nekim lijekovima treba prestati nešto ranije.

Što znači biti «bez iskustva» u pogledu terapije?
Ovaj se naziv koristi za osobe koje nikad nisu koristile antiretrovirusnu terapiju. Ovakva situacija se smatra vrlo specifičnom jer podrazumijeva da svaki dostupan lijek može dostignuti najbolje rezultate pa stoga treba zajedno s liječnikom pronaći pravu kombinaciju lijekova.
Kad prvi put započnete s antiretrovirusnom terapijom, ona najsnažnije utječe na vaš organizam. Ovo je jedan od razloga zbog kojih se trebate uvjeriti da je sve u najboljem redu kad je počnete koristiti. Bolje je započeti kasnije, s jačom kombinacijom, nego koristiti slabiju kombinaciju u ranoj fazi za koju je manje vjerojatno da će biti uspješna.

Što još trebam znati?
Istraživanja vezana uz antiretrovirusnu terapiju su u tijeku, tako da se shvaćanja o načinima njihova korištenja često mijenjaju. Terapiju koju će vam vaš liječnik preporučiti može biti različita od one koju vam je preporučio prije samo 6 ili 12 mjeseci jer se pronalaze novi lijekovi, drugi postaju dostupniji, a kod već postojećih saznajemo nove pojedinosti o njihovom djelovanju. Posebice su značajna istraživanja koja nam donose znanja o rezistentnosti na lijekove.
• Raspitajte se o onomu što ne razumijete najbolje. Tada ćete moći preuzeti odgovornost za svoje odluke.

Komentirajte članak

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *