Uvod u antiretrovirusnu terapiju – 1.dio

Uvod u antiretrovirusnu terapiju – 1.dio

Što je kombinirana terapija?
Kombinirana terapija je naziv koji se koristi za tri ili više različitih lijekova kojima se tretira HIV. Također se naziva i trojna terapija ili HAART (vrlo djelotvorno antiretrovirusno liječenje).
Kad HIV uđe u organizam, napada limfocite CD4 i koristi ih kao tvornice da bi napravio stotine svojih kopija. CD4 limfociti su jedne od glavnih stanica našeg obrambenog sustava. To znači da HIV napada obrambeni (imunološki) sustav organizma.
Lijekovi koji ulaze u sastav kombinirane terapije djeluju na različite načine i različite dijelove životnog ciklusa HIV-a, a sve s ciljem da se spriječi razmnožavanje virusa i očuva obrambeni sustav organizma.

Djeluju li doista lijekovi?
U svakoj zemlji u kojoj se koristi kombinirana terapija (HAART) primijećen je znatan pad broja smrtnih slučajeva i oboljenja vezanih uz HIV/AIDS.
Liječenje je uspješno kod žena, muškaraca i djece. Nije bitan način na koji se osoba zarazila (spolni odnos, intravensko uzimanje droga ili transfuzija zaraženom krvlju).
Uzimanje lijekova protiv HIV-a, na način koji je propisao liječnik, rezultirat će znatnim smanjenjem količine virusa u tijelu.

Redovitim analizama krvi (posebni testovi) provjerava se djelovanje lijekova:
• testovi za mjerenje količine virusa u krvi – PCR-test, viral load test
• CD4 testovi provjeravaju snagu imunološkog sustava – mjeri se broj CD4 limfocita u mililitru krvi.

Mali broj CD4 limfocita na početku liječenja pomoću terapije imunološki sustav može ponovno ojačati tako da veliki broj ozbiljnih bolesti natjera na povlačenje. Uzimajući anti-HIV-terapiju u pravo vrijeme i na pravi način, zdrav se ostaje daleko duže nego u slučaju da se terapija ne uzima.

Koliko dugo će lijekovi djelovati?
Kombinirana terapija se sastoji od tri lijeka koja se koriste već oko šest godina, a mnogi od tih lijekova također su i pojedinačno ispitivani tijekom dužeg vremenskog razdoblja.
Hoće li i koliko dugo neka kombinacija lijekova djelovati, ponajviše ovisi o tome hoće li se razviti rezistentnost virusa na te lijekove. Mala je vjerojatnost da će se to dogoditi dostigne li se i održi broj kopija virusa u mililitru krvi ispod 50.
Ako količina virusa ostane u granicama do 50 kopija, ista kombinacija lijekova može se koristiti godinama.

Treba li svatko koristiti kombiniranu terapiju?
U određenom stadiju bolesti većini HIV+ osoba terapija će biti neophodna, ali trenutak kad će im ona zatrebati ovisi o različitim faktorima.
Iz stanja HIV-infekcije bez simptoma prelazi se u stanje AIDS-a različitom brzinom; kod nekih ljudi je to jako brzo, dok je kod nekih sporije.
Otprilike jedna trećina HIV+ osoba bit će zdrava i nakon 10 godina, čak i bez korištenja terapije. Oko 60% će ipak započeti s liječenjem 4 do 5 godina nakon infekcije HIV-om. Mali postotak ljudi može usred lošeg zdravstvenog stanja započeti s terapijom mnogo prije, a kod nekih osoba razdoblje bez znakova bolesti traje i 15-20 godina.
O početku uzimanja terapije mora se razgovarati s liječnikom – specijalistom infektologom. Ako se broj stanica CD4 smanjuje ili raste količina virusa u organizmu, od velike je važnosti dobiti informacije o terapiji. Čak i u slučaju da se osoba dobro osjeća, trebala bi se informirati o liječenju, što ponekad zahtijeva i nekoliko odvojenih posjeta liječniku.
Osoba treba postaviti onoliko pitanja koliko želi, sve dok u cijelosti ne bude zadovoljna odgovorima. Također se može osloniti i na korisne savjete prijatelja, specijalizirane telefonske linije ili informacije iz časopisa i s interneta.

Kad je pravo vrijeme započeti uzimati terapiju?
Ponovno, to je nešto o čemu osoba mora razgovarati s liječnikom – specijalistom infektologom. S obzirom da će osoba uzimati tablete, njoj je prepušten izbor hoće li i kada započeti te koje će dostupne lijekove koristiti. Da bi donijela pravu odluku, prvo je neophodno saznati što više informacija o terapiji.
• Upitati liječnika o različitim lijekovima koji se mogu koristiti, kao i o njihovim dobrim i lošim osobinama.
• Svakako treba malo razmisliti o tome. Ne treba žuriti s odlukom i ne osjećati pritisak da se čini nešto što se baš i ne razumije najbolje. To se posebice odnosi na one osobe kojima je HIV+ status potvrđen nedavno i kojima je potrebno vrijeme da se suoče sa situacijom.
• Općenito, preporučuje se započeti terapiju prije nego što broj stanica CD4 padne ispod 300, a posebice ako je još iznad 200. No čak i u tim slučajevima nije neophodno odmah započeti s terapijom ako se osoba ne osjeća spremnom.
• Kad je broj stanica CD4 iznad 300, imunološki sustav još uvijek sasvim dobro funkcionira, ali postoji rizik od infekcija koje dovode do proljeva i gubitka težine. Ako broj stanica CD4 padne ispod 200, može doći do specifične upale pluća zvane pneumocistična pneumonija (pneumocistis carni pneumonia). Ako broj stanica CD4 padne ispod 100, rizik od drugih bolesti još je veći.
• Nizak broj stanica CD4 ne znači sigurno oboljenje, samo da je vjerojatnost veća. Osim toga, mnogi lijekovi koji se koriste za liječenje oportunističkih infekcija (simptomatska terapija) mogu biti toksičniji i mogu se teže podnositi nego uobičajeni anti-HIV-lijekovi.
• Simptomatska terapija je naziv pod kojim se podrazumijevaju lijekovi koji se koriste za liječenje bolesti koje prate HIV-infekciju, ali koji ne djeluju na sam HIV. Ti lijekovi djeluju na druge uzročnike koji su iskoristili slabost imunološkog sustava i napali organizam. To su antibiotici, antimikotici, antivirusni lijekovi, lijekovi protiv proljeva, povišene tjelesne temperature…
• Ako se i sumnja u korist terapije, HIV i AIDS su stvarni i treba se boriti protiv njih jer ugrožavaju život. Uvijek postoji mogućnost da se s terapijom počne kasnije, ali to ne smije biti prekasno. Bolesti koje se mogu pojaviti kad je imunološki sustav oslabljen mogu biti smrtonosne.
Istraživanja potvrđuju da s terapijom treba započeti prije nego što broj stanica CD4 padne ispod 200.

Preporučuje li se terapija podjednako muškarcima i ženama?
Postoje neke razlike u manifestaciji HIV-a kod muškaraca i žena. Jedna od njih je da sa istim brojem stanica CD4 žene mogu imati manju količinu virusa u krvi od muškaraca. Neka su istraživanja pokazala da su žene podložnije pojavi bolesti od muškaraca s istim brojem stanica CD4. To bi mogao biti razlog više da žene prije započnu s terapijom. Međutim, dokazi koji to potvrđuju nisu dovoljno jaki da bi se uzimali u obzir u svakodnevnoj praksi.

Što je s trudnoćom?
Istraživanja su pokazala da HIV-infekcija kod žena može biti uspješno liječena i tijekom trudnoće. Samim time, ako se količina virusa u krvi smanji do nemjerljive razine, smanjuje se i rizik prijenosa HIV-a na dijete.
Svakako se treba posavjetovati s liječnikom – specijalistom infektologom u vezi s terapijom ako je riječ o trudnoći ili ako se ona planira.

Kako se terapija koristi kod djece?
Opća načela primjene terapije kod HIV pozitivne djece slična su kao i kod odraslih ljudi. Međutim, postoji nekoliko važnih razlika pa se stoga djeci moraju propisati za njih točno izračunate doze. Osim toga, za djecu postoje posebno prilagođeni oblici lijekova u vidu sirupa kako bi ih oni mogli lakše piti.

Jesu li godine značajan faktor kod odraslih ljudi?
Otkriveno je da kombinirana terapija može ponovno aktivirati bitan dio obrambenog sustava koji se zove TIMUS. Prije se mislilo da timus prestaje raditi u doba adolescencije (do 21. godine).
Zanimljivo istraživanje pokazalo je da timus može biti reaktiviran kod ljudi u 30-im godinama koji su HIV+ i koriste kombiniranu terapiju. To otkriće još uvijek nije potpuno jasno, ali može značiti da ranije započinjanje s terapijom, u 20-im i 30-im godinama, sa sobom nosi prednost iskorištavanja te mogućnosti.
U svakom slučaju, kako osoba stari, stari i obrambeni sustav te lošije funkcionira. Ljudi stariji od 50 godina imaju povećani rizik od daljnjeg pogoršanja zdravlja izazvanog HIV-om i svi argumenti koji govore u prilog započinjanja liječenja važniji su što smo stariji.
Ponavljamo, istraživanja na tu temu još su uvijek daleko od konačnog zaključka.

Originalna brošura se zove „Introduction to combination therapy“ i rezultat je rada organizacije HIV i-Base iz Londona (www.i-base.org.uk)

Komentirajte članak

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *