Svjetlo na kraju tunela

Svjetlo na kraju tunela

Da li hrvatski HIV i AIDS pacijenti moraju zbog neprofesionalnog pristupa poslu zauvijek ostati slijepi? Odgovor je NE. Gospodin Željko S. ima 59 godina i s obitelji živi u malom gradicu u Istri. Da je HIV pozitivan, saznao je prije 7 godina te je do pojave tzv. trojne terapije (antiretrovirusnih lijekova) imao dosta zdravstvenih problema. Nažalost, cijelo to vrijeme njemu je CMVR (citomegalovirus) polako uništavao vid dok na kraju nije oslijepio. Do tada je gospodin Željko zbog ranije saobraćajne nesreće vidio na samo jedno oko 20%.Jedini oftamolog koji je htio pregledati i pomoći gospodinu Željku bio je dr. Mesarić. -Idemo riješiti problem koji imamo, pa to nam je posao da čovjeku pokušamo vratiti vid bez obzira da li on ima jedno ili dva zdrava oka – kazao je dr.Mesarić. Prof.dr.Begovac, naš izvanredni liječnik HIV pozitivnih pacijenata u potpunosti se složio s mišljenjem dr.Mesarića da se jedino vitrektomijom može gospodinu Željku vratiti vid. Ali, nije sve teklo tako glatko… U Hrvatskoj se takva operacija radi na samo jednom mjestu u Zagrebu i na nju se čeka jako dugo. Zanimljiv je način na koji je gospodin Željko odbijen. Rečeno mu je da ovdje ne operiraju takvog pacijenta, tj. HIV pozitivnu osobu jer je aparatura jako skupa i nakon operacije više ne bi bila upotrebljiva. U Njemačkoj obavljaju takve operacije, ali ne bacaju opremu i vode brigu o svakom bolesniku, bio on i HIV pozitivan. Zahvaljujući upornosti prof.dr.Begovca i Hrvatske udruge za oboljele od HIV-a iznašlo se rješenje. Stupilo se u kontakt sa HZZO-om, konkretno s gospođom Rais koja je predložila ino-liječenje na teret HZZO te nas uputila u zamršenu proceduru dobivanja suglasnosti tog zavoda te joj se ovim putem želim zahvaliti na njenoj ljubaznosti i trudu. Ali su se stvari opet zakomplicirale. Trebalo je obaviti niz pregleda, dobiti mišljenje različitih doktora i sakupiti niz potrebnih papira. Procedura se mora poštovati, šta je – tu je. Gospodin Željko je izmedu ostalog naručen kod najcjenjenijih stručnjaka-oftamologa. Oni su trebali dati svoje mišljenje u svezi operacije u inozemstvu, točnije u Munchenu koja bi trajala 5-8 dana.  Priča ide ovako: nijedan od stručnjaka nije se udostojao pozvati HIV pozitivnog pacijenta u svoju ambulantu da ga barem na par trenutaka pregleda. Prelistali su nalaze u par sekundi; 59 godina, HIV bolesnik, visina…, težina…, tlak…, i sl. i iz toga izvukli mišljenje: -Moje je mišljenje da operacija neće ništa bitno promijeniti, pitanje je da li ce bolesnik uopce moci podnijeti takvu operaciju… uz dodatak cijenjenog profesora: – Pa što hoće, ionako će umrijeti.- Da li ste si nakon ove zadnje rečenice cijenjenog profesora postavili pitanje da li je on možda besmrtan. Zanima me kome je dao Hipokratovu zakletvu i kome pomaže – nama ne, jer mi smo obični smrtnici. Unatoč silnim mišljenjima i preporukama zagrebačkih liječnika, prof.dr.Begovac nije odustao te njemu i dr.Mesariću – veliko HVALA! Gospodin Željko je uspješno operiran. Moram se zahvaliti fra Ivanu Križanovicu iz Župnog ureda u Munchenu koji ga je dočekao u jedno rano jutro, i sa autobusnog kolodvora otpratio u bolnicu. A gospodin Željko će u miru svoga doma moći ovo sam pročitati jer njemu je samo to bila želja.Član HUHIV-a Objavljeno u biltenu I/II 2001

Komentirajte članak

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *