Stomatološko liječenje bolesnika s HIV bolesti

Stomatološko liječenje bolesnika s HIV bolesti

Dobro je poznato da zdravlje usne šupljine može imati dalekosežne posljedice na opće zdravlje organizma. Zbog toga se dužna pozornost mora pokloniti stomatološkom liječenju bolesnika s HIV-bolesti. Mnogim bolesnicima s HIV-bolesti oralno zdravlje nije na vrhu liste prioriteta zbog čega dolaze stomatologu u hitnim stanjima i s jako zapuštenim ustima. S druge strane, mnogi bolesnici s HIV-bolesti su, zahvaljujući antiretrovirusnoj terapiji, jako dobrog općeg zdravlja te su zainteresirani za najsloženije zahvate koje suvremena stomatologija nudi. Međutim, veliki broj bolesnika s HIV-bolesti nije u mogućnosti dobiti adekvatnu stomatološku zaštitu zbog neopravdanog straha i/ili neznanja stomatologa.
Kod planiranja stomatološkog liječenja bolesnika s HIV bolesti treba uzeti u obzir opće zdravstveno stanje, rizik za progresiju bolesti i očekivano preživljenje. Kao i s ostalim bolesnicima koji boluju od kronične i potencijalno smrtonosne bolesti, plan terapije diktiraju:
• opće zdravstveno stanje bolesnika
• sposobnost bolesnika da podnese stomatološki zahvat
• omjer rizika i koristi zahvata na cjelokupno zdravlje bolesnika.

Redoslijed terapijskih postupaka isti je kao i u općoj populaciji – ukloniti bol, povratiti funkciju, spriječiti daljnje širenje bolesti i osigurati optimalnu estetiku.

Modificiranje stomatološke terapije samo zbog HIV-bolesti, posebice u bolesnika koji imaju samo pozitivan nalaz antitijela na HIV, nije ni medicinski ni etički opravdano i predstavlja diskriminaciju.

Antibiotska profilaksa
U bolesnika s HIV-bolesti antibiotike treba upotrebljavati oprezno jer imaju veću sklonost za razvoj nuspojava, posebice u kasnijim stadijima bolesti. Ordiniranje antibiotika prije stomatološkog zahvata samo zbog činjenice da imaju HIV-bolest ili smanjenih vrijednosti CD4+ i CD8+ nije indicirano. Osim toga, nekritično ordiniranje antibiotika povećava rizik za razvoj oportunističkih infekcija kao što je kandidijaza. Antibiotska profilaksa se ordinira u sljedećim slučajevima:

• bolest srca za koju je indicirana antibiotska profilaksa
• neutropenija – vrijednosti neutrofila ispod 500 stanica/mm3.

Kod ordiniranja antibiotske profilakse treba slijediti standardne preporuke koje vrijede i za opću populaciju (American Heart Association, 1997).

Prije početka bilo kojeg zahvata preporučuje se isprati usta antiseptikom (klorheksidin glukonat) kako bi se smanjio broj patogenih mikroorganizama u usnoj šupljini.

Lokalna anestezija
Primjena lokalne anestezije nije povezana s diseminacijom intraoralnih infekcija. Međutim, provodnu anesteziju trebalo bi izbjegavati u bolesnika s povećanim rizikom za krvarenje ili nedavnom epizodom produljenog krvarenja. U takvim slučajevima preporučuje se infiltracijska ili intraligamentarna anestezija.

Parodontološka terapija
Iako struganje i poliranje korijenskih površina može uzrokovati prolaznu bakterijemiju, nije zabilježeno da takva bakterijemija uzrokuje sistemske komplikacije (tresavicu, povišenu temperaturu) u većem postotku nego u zdravoj populaciji.
Ordiniranje oralnog antiseptika (klorheksidin glukonat) dan prije i 7 dana nakon parodontološke terapije još će više smanjiti mogućnost pojave sistemskih komplikacija.

Endodontska terapija
Endodontski zahvati u bolesnika s HIV-bolesti, pod uvjetom da su izvedeni prema pravilima struke, nemaju veći rizik od razvoja komplikacija (bol, oteklina) nego zahvati u općoj populaciji. Ukoliko dođe do navedenih komplikacija, one se po svom intenzitetu ne razlikuju od onih u zdravoj populaciji te se rješavaju analgeticima i po potrebi antibioticima. Pažljivom instrumentacijom kanala, bez prodora instrumenta u periapikalno područje, još se više smanjuje mogućnost pojave postoperativne boli i otekline.

Oralnokirurški zahvati
Oralnokirurške zahvate treba izvesti s minimalnom traumom tkiva kako bi se što je moguće više smanjila diseminacija mikroorganizama iz usne šupljine u okolna tkiva. Prije zahvata treba provjeriti koagulaciju s obzirom da je autoimuna trombocitopenija poznata komplikacija HIV-bolesti. Ovo se posebice odnosi na bolesnike u uznapredovaloj fazi HIV-bolesti kada se svakako preporučuje konzultirati nadležnog liječnika prije zahvata.
Ekstrakcije se mogu rutinski izvoditi kada su vrijednosti trombocita iznad 50 x 109/L. Što se tiče postoperativnog tijeka i cijeljenja rana, praćenjem velikog broja bolesnika s najrazličitijim oralnokirurškim zahvatima (ekstrakcija, alveotomija, apikotomija, operacija režnja, ugradnja implantata) nije primijećeno otežano cijeljenje niti povećana učestalost postoperativne boli u odnosu na zdravu populaciju, čak ni u bolesnika s jakom imunosupresijom.

Konzervativni i restorativni zahvati
Konzervativni i restorativni zahvati se rade bez ograničenja, kao i u zdravoj populaciji. Bolesnicima treba izložiti i objasniti sve raspoložive terapijske opcije s njihovim prednostima i nedostacima. Na odluku o izboru terapijske opcije ne smije utjecati činjenica da bolesnik ima HIV-bolest nego se ona kao i u zdravoj populaciji donosi na temelju:
• općeg zdravstvenog stanja
• motivacije bolesnika
• mogućnosti dolaska na zakazane termine
• mogućnosti bolesnika da podnese planirane zahvate
• financijskih mogućnosti bolesnika.

Preventivna skrb
Održavanje dobre oralne higijene je od presudnog značaja u smanjenju rizika za razvoj oralnih komplikacija. Smanjeno lučenje sline povećava rizik za razvoj karijesa. Lokalni faktori kao što su bakterije i gljivice mogu biti djelomično odgovorni za brži razvoj parodontne bolesti u nekih bolesnika.
Zbog toga bi bolesnici trebali odlaziti na stomatološke kontrole najmanje svakih šest mjeseci. Bolesnici s CD4+ manjim od 100 i bolesnici s oralnim lezijama na kontrole bi trebali odlaziti svaka tri mjeseca, a po potrebi i češće. Potrebno je dati upute za oralnu higijenu i ordinirati oralni antiseptik, posebice bolesnicima s parodontnom bolesti ili preboljelim nekrotizirajućim ulceroznim parodontitisom te ordinirati preparate flora. Bolesnicima koji se žale na suhoću usta, kao i onima s povećanom sklonosti karijesu, treba izraditi udlagu za aplikaciju floridnih preparata.

Na kraju, još jednom valja naglasiti da rutinsko stomatološko liječenje ne predstavlja rizik za zdravlje bolesnika s HIV-bolesti. Većina bolesnika s HIV-bolesti redovito uzima terapiju i kontrolira svoju bolest te sama činjenica da imaju HIV-bolest nikako nije razlog za drugačiji terapijski pristup. Provođenjem standardnih mjera osobne zaštite (nošenje rukavica, maske i zaštite za oči) i kontrole infekcije u ordinaciji, rizik transmisije bolesti na osoblje i ostale bolesnike gotovo da ne postoji.

LITERATURA

1. American Academy of Oral Medicine. Clinician`s guide to treatment of HIV-infected patients. 2001 BC Decker inc
2. Dental Alliance for AIDS/HIV Care (DAAC): Principles of Dental Management for the HIV-infected Dental Patient 2000 http://www.critpath.org/daac/
3. Kohn WG, Collins AS, Cleveland JL, Harte JA, Eklund KJ, Malvitz DM.; Centers for Disease Control and Prevention (CDC). Guidelines for infection control in dental health care settings MMWR Recomm Rep. 2003; 52(RR-17): 1-61.

Mr.sc. Vlaho Brailo
Zavod za oralnu medicinu
Stomatološki fakultet
Sveučilišta u Zagrebu
brailo@sfzg.hr

Komentirajte članak

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *