Projekt Check Point pokrenuo je Grad Zagreb, Ured za zdravstvo i branitelje u suradnji s Hrvatskom udrugom za borbu protiv HIV-a i virusnog hepatitisa (HUHIV).

“Check point Zagreb”, centar za besplatno, anonimno, bezbolno i pouzdano testiranje sline na HIV, hepatitis C i druge spolno prenosive bolesti namijenjen mladima, otvoren je u petak u središtu Zagreba u Ulici kneza Domagoja 10, a osigurat će moderan i inovativan pristup zdravlju građana kakav zemlje Europske unije prakticiraju već nekoliko godina.

U prvoj fazi omogućit će izvaninstitucionalno, bez uputnice i vađenja krvi, brzo testiranje na HIV i hepatitis C iz sline, a u suradnji s Hrvatskim Crvenim križem i Klinikom za infektivne bolesti “Dr. Fran Mihaljević” savjetovanje, psihološku pomoć, upućivanje u relevantne institucije na liječenje te psihosocijalnu podršku.

Prostor u središtu grada od preko 100 četvornih metara, kao i 125000 kuna za njegovo uređenje, osigurao je Grad Zagreb.

Grad je odobrio i 200000 kuna za nabavu 650 testova za otkrivanje HIV-a i 650 testova za otkrivanje hepatitisa C, koji će biti korišteni u prvoj fazi projekta.

Za drugu fazu predviđeno je testiranje i na druge spolno prenosive bolesti.

Novouređeni prostor u Ulici kneza Domagoja 10 otvorio je zagrebački gradonačelnik Milan Bandić, a otvorenju su nazočili predstavnici Odjela za prevenciju Hrvatskog Crvenog križa, Klinike za infektivne bolesti Dr. Fran Mihaljević te Hrvatske udruge za borbu protiv HIV-a i virusnih hepatitisa (HUHIV).

Check point, zajednički projekt HUHIV-a i Grada Zagreba je prvi centar takvog tipa u jugoistočnoj Europi, ravnateljica klinike Dr. Fran Mihaljević prof. Adriana Vince nazvala je medicinskim nadstandardom.

Namijenjen je mladim ljudima, prvenstveno studentima, koji smatraju da su bili izloženi riziku stjecanja infekcija.

“Mladi ljudi koji smatraju da su bili izloženi nekom riziku sjećanja ovih teških infekcija HIV-a i hepatitisa C moći će doći ovdje i anonimno se testirati na jednostavan način iz sline. Ne samo da će se testirati nego će se njihovi rezultati obraditi. Ovdje će raditi liječnici iz naše Klinike, koji će ih onda savjetovati i reći im što dalje, ako je nalaz pozitivan,” objasnila je ravnateljica Klinike “Dr. Fran Mihaljević”, prof. Adriana Vince.

Rezultati testiranja 100% su pouzdani i poznati nakon 20 minuta.

Testiranje na HIV i hepatitis C bit će provedeno testovima koji su potpuno nova dijagnostička kategorija testova za brzu i izuzetno točnu dijagnostiku zaraze iz uzoraka sline.

Predstojnik klinike prof. Josip Begovac istaknuo je da se u Hrvatskoj u čak 50% slučajeva zaraza HIV-om otkriva u kasnoj fazi, a novi projekt “testiranja u zajednici” trebao bi pridonijeti njegovu ranijem otkrivanju.

“Osigurana je uska suradnja nevladinih udruga s klinikom i rano liječenje, važno za prevenciju HIV infekcija, koje su još uvijek u blagom porastu u Hrvatskoj”, rekao je prof. Begovac.
Hepatitis je tihi ubojica, upozorio je Bandić otvarajući centar te pozvao “sve Zagrepčane koji vole život i njeguju kulturu života – da se informiraju, testiraju i zaštite”, nakon čega se je i sam testirao.
 
O uslugama, radnom vremenu i svim informacijama CheckPoint-a Zagreb više saznajte OVDJE.

U ime mladih, zaštite zdravlja i stvaranja zdrave generacije, HUHIV zahvaljuje svim partnerima i suradnicima koji su omogućili pokretanje ovog potrebnog projekta za društvenu zajednicu.

Vaš HUHIV

[Pokreni slideshow]

Jutarnji.hr
soundset
HRT
Plivazdravlje.hr
Vecernji.hr
Vijesti.hr
Dnevnik.hr
Cropix.hr

HUHIV Godišnjak tradicionalno je namjenjen zdravstvenim djelatnicima i donosi bogat pregled stručnih članaka, novosti i aktivnosti s područja HIV-a, hepatitisa i drugih spolno prenosivih bolesti i kvalitete življenja, pregled događaja, projekata, sudjelovanja i aktivnosti udruge HUHIV te novosti i zanimljivosti iz regije i svijeta u 2012.g.

Ovom prilikom udruga HUHIV se zahvaljuje svim suradnicima i partnerima za sudjelovanje u HUHIV Godišnjaku te sudjelovanju u aktivnostima i naporima udruge HUHIV za ostvarenje zdravlja i boljeg življenja.

Donosimo vam sadržaj novog Godišnjaka a preuzeti ga možete OVDJE.

Poznato je kako HIV mutira kako bi preživio napad pacijentovog imunološkog sustava. No, neki pacijenti uspijevaju razviti vrlo učinkovita antitijela koja mogu neutralizirati mutante HIV virusa. Izolirano je antitijelo pod nazivom CH103, koje je samo uspjelo neutralizirati 55% HIV uzorka. Znanstvenici su opisali način na koji se ova antitijela stvaraju.

Naime, kada se osoba zarazi HIV-om, njezino tijelo proizvodi antitijela koja napadaju HIV. Virus mutira i izbjegava ovaj napad tako da je tijelo primorano proizvesti nova antitijela koja će napasti virus. No, virus ponovno mutira i izbjegava napad te se taj rat nastavlja. Nakon otprilike četiri godine ove borbe, neki pacijenti uspijeva proizvesti dobitnu kombinaciju sa antitijelima koja napadaju nešto što virus ne može tako lako promijeniti.

Kamen spoticanja virusa su mjesta koja on ne može promijeniti unatoč milijunima i milijunima mogućih mutacija zbog reproduciranja. Naime, kada bi virus promijenio i ta mjesta, njegova osnovna svrha razmnožavanja bila bi nemoguća.

Jedini je problem u tome što nakon otprilike četiri godine ova antitijela nemaju više posebnog utjecaja kod pacijenata, jer se HIV spremno krije u nedostupnim rezervoarima stanica domaćina. No, za pacijente koji još nisu došli u kontakt s virusom, ovaj mehanizam bi mogao biti učinkovit u borbi protiv virusa. Pritom bi cjepivo koje bi potaknulo tijelo na proizvodnju ovih neutralizirajućih antitijela moglo stvoriti imunitet na HIV virus.

Ovo je prvi detaljan opis borbe virusa HIV-a i imunološkog sustava tijela. S detaljnom kartom tijeka borbe znanstvenici se nadaju da će kopirati imunološku reakciju pomoću učinkovitog cjepiva. Problem je razviti cjepivo koje bi obustavilo sva mjesta HIV virusa bez kojih on ne može inficirati. Postoji čak spekulacija da će se masovno proizvoditi antitijela koja će se potom davati pacijentima.

Francuski istražitelji procjenjuju da jedan od sedam pacijenata kojima je ART terapija dana vrlo rano mogu poslije nastaviti bez nje. Portal NAM prenosi slučaj 14 pacijenata koji su s terapijom započeli brzo nakon infekcije, te je naknadno prestali uzimati – baš kao i nedavni slučaj djevojčice koja živi s HIV-om. Svih 14 pacijenata nije trebalo ponovno započeti s terapijom zato što su većinom, a u osam slučajeva i u potpunosti, održavali nemjerljivu viremiju (broj kopija virusa u krvi) najmanje četiri godine od prestanka.

Istražitelji procjenjuju kako 15% pacijenata koji žive s HIV-om, a započnu s terapijom unutar šest mjeseci nakon zaraze i uzimaju ju kontinuirano barem godinu dana, mogu postati tzv. „post treatment controllers“. To su pacijenti koji nakon određenog vremena ne terapiji ostanu nemjerljivi za HIV viremiju, odnosno mjerenjem količine virusa utvrđuje se brojka ispod 50 kopija u ml krvi. Osobe uključene u ovu studiju uzimale su terapiju barem 3 godine i svi su započeli s terapijom unutar 10 tjedana nakon infekcije.

Ponavljamo, takvi pacijenti još uvijek imaju virus, no njegovo razmnožavanje je uvelike ograničeno. HIV još uvijek ima svoj rezervoar u nekoliko tipova stanica. Za razliku od pacijenata koji spontano kontroliraju HIV infekciju i bez terapije, kod ovih pacijenata zabilježeno je smanjenje tog HIV DNK rezervoara. Time je smanjenja mogućnost DNK aktivnosti budućih HIV replikacija, uz već prije zabilježenu aktivnost imunološkog sustava koji priječi umnožavanje virusa kod pacijenata koji spontano kontroliraju infekciju.

Uz to zabilježeni su i drugačiji mehanizmi načina kontroliranja virusa. Kod pacijenata koji spontano kontroliraju HIV infekciju tijelo ima snažnu obrambenu reakciju u kojoj ključnu ulogu imaju T-limfociti (CD8). Njihova je karakteristika da su snažno orijentirani na nalaženje HIV virusa te da su efikasni u uništavanju stanica tijela zaraženih HIV-om. S druge strane, kod „post treatment controllers“ reakcija imunološkog sustava je toliko mala da dopušta virusu HIV-a dugoročan san. To se može primijetiti po manjku CD8 stanica. Zanimljivo je da je svojevrsno „spavanje“ dobar mehanizam obrane u slučaju brze progresije infekcije, zbog čega su pacijenti i počeli odmah uzimati terapiju. Spontana kontrola je karakteristična kod sporog napredovanja infekcije, gdje je imunološki odgovor imao veću mogućnost razvoja.

Za razliku od procjena brojke pacijenata „post treatment controllers“ od 15%, onih koji spontano kontroliraju infekciju je manje od 1% ukupne populacije osoba koje žive s HIV-om.

U 2012. god. prijavljen je 71 novi slučaj zaraze HIV-om. Većina inficiranih zarazila se spolnim putem (87%). Godine 2011. i 2012. godišnji broj novootkrivenih slučajeva AIDS-a je malo veći nego prethodnih godina, što je neznatno iznad najvećih do sada registriranih godišnjih brojeva, no izaziva pozornost ako bi se daljnjim praćenjem ustanovilo da taj broj predstavlja početak nepovoljnog uzlaznog kretanja incidencije AIDS-a, kakva do sada nije zabilježena.

Broj novootkrivenih slučajeva HIV infekcije, AIDS-a i umrlih od HIV/AIDS-a u Republici Hrvatskoj po godinama; za razdoblje od 1985. do 2012. godine

U okviru programa Ministarstva zdravlja RH u Hrvatskoj djeluje 10 centara za anonimno i besplatno HIV savjetovanje i testiranje (HIV savjetovališta). U 2012. god. u savjetovalištima je pruženo 4957 individualnih savjetovanja za 2754 korisnika, a 2824 osobe su se testirale na HIV (utvrđeno je 37 pozitivnih nalaza).

Broj izvršenih testiranja na HIV u savjetovalištima u Hrvatskoj 2012. godine

Godišnji broj zaraženih HIV-om kreće se u vrijednostima oko 12-17 na milijun stanovnika, što Hrvatsku svrstava među zemlje niske učestalosti HIV-a.

Valja podsjetiti da se epidemiološka situacija u vezi s HIV/AIDS-om može značajno pogoršati ukoliko se ne bi provodile sve mjere Nacionalnog programa suzbijanja i sprječavanja HIV/AIDS-a u kojem sudjeluju gotovo svi zdravstveni djelatnici u zemlji, kao i mnogobrojni stručnjaci izvan zdravstva i nevladine udruge. Za ovaj posao nužna je podrška čitave zajednice i politike jer ekonomska kriza i nezaposlenost mogu značajno povećati rizik od širenja HIV/AIDS-a. Zaključak: HIV infekcija i AIDS su bolesti od javnozdravstvenog interesa.

Cijeli izvještaj Epidemiologije HIV infekcije i AIDS-a u Hrvatskoj Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo pogledajte OVDJE.

Usporedba s pokazateljima i strategijama zemalja Europe

Prema istraživanjima Europskog centra za prevenciju i nadzor bolesti (www.ecdc.europa.eu), mnogi ljudi u Europi nisu svjesni postojanja HIV infekcije.

HIV infekcija može ostati neotkrivena dulji period vremena, a visok udio inficiranih osoba nije svjestan svoga statusa.

Procjenjuje se da čak 30% osoba zaraženih HIV-om u Europi nije dijagnosticirano. Procjene po pojedinim zemljama variraju između 15% i 50%. Za Hrvatsku, ovi pokazatelji mogu itekako biti relevantni kao za turističku i tranzitnu zemlju.

Pojedinci koji nisu svjesni svoje infekcije u opasnosti su od ozbiljnih komplikacija za svoje zdravlje i potencijalne smrti jer nemaju nikakvog doticaja i koristi od dostupnog liječenja. Dokazi pokazuju da se pojedinci koji su svjesni svog statusa HIV infekcije manje rizično ponašaju vezano uz spolne odnose i intravenozno korištenje droga. Rizik prijenosa HIV-a je 3,5 puta veći za osobe koje nisu svjesne svoje HIV infekcije od onih koji su svjesni.

Dodatno, postoje neke pojedinačne percepcije i ponašanja koje uzrokuju kasno testiranje i time nesvjesnost HIV infekcije:
• Osobna percepcija da osoba nije u opasnosti od HIV infekcije
• Strah od mogućeg pozitivnog rezultata testiranja
• Pripadnost marginaliziranoj i stigmatiziranoj skupini u društvu (npr. muškarci koji imaju seksualne odnose s muškarcima i korisnici droga)

Jedna od studija pokazuje da udio dobrovoljnog testiranja na HIV varira između 11% i 91% među onima kojima je testiranje ponuđeno i većina ovakvih istraživanja ide ciljano na pojedince pod visoko-rizičnim ponašanjem. Pod pretpostavkom da u Hrvatskoj živi najmanje 200.000 osoba pod rizikom zaraze HIV-om, u najboljem se slučaju dobrovoljno testira tek oko 2% te populacije.

Rana dijagnoza je ključna strategija kako bi se spriječilo napredovanje HIV infekcije do AIDS-a i zaustavio daljnji prijenos virusa.

Iako većina EU zemalja, u koje se ubraja i Hrvatska, ima definiranu strategiju prevencije i kontrole HIV/AIDS infekcije, presudno je provesti te mjere u praksi. Nužno povećanje broja testiranja u Hrvatskoj je ogroman izazov, posebno kako bi se testiranje na HIV približilo onima s visokim rizikom od infekcije, a istovremeno izbjeglo stigmatizaciju i diskriminaciju osoba koje žive s HIV-om.

Udruga HUHIV pohvaljuje i podržava sve napore HZJZ-a, te će nastavit svoje velike napore sudjelovanja, suradnje i provođenja mjera Nacionalnog programa suzbijanja i sprječavanja HIV/AIDS-a u Hrvatskoj, te svojim aktivnostima u društvenoj zajednici utjecati na povećanje broja testiranja i zaustavljanje daljnjeg prijenosa virusa.

Iako je naš savjet uvijek „ne piti uopće alkohol“, jasno nam je da u svakodnevnom životu postoje sive zone po ovom pitanju. Hepatitis C je ipak kronična bolest s kojom osoba može živjeti i 20 godina bez simptoma. Koliko svoj život moramo prilagoditi hepatitisu C pokušalo je saznati nedavno istraživanje provedeno u SAD-u, kako prenosi NAM portal.

Istraživanje upozorava da čak i umjerena konzumacija alkohola ozbiljno povećava rizik smrti kod osoba s kroničnim hepatitisom C. Što znači umjerena konzumacija alkohola? Jedno do dva pića dnevno!!

Naime, u istraživanju jedna do dvija čaše vina udvostručila je rizik od smrtnosti u usporedbi s onima koji ne žive s hepatitisom C. Teška konzumacija alkohola povećala je mogućnost smrtnosti 7 puta. Podaci su rezultat praćenja skoro 9000 osoba u periodu od 6 godina te ponovno nakon 13-14 godina.

Zato ostajemo pri svom savjetu: Ako imate hepatitis C, nemojte piti! Time ćete olakšati svojoj jetri borbu s hepatitisom C i učiniti svoj život dugoročno kvalitetnijim.

Uz alkohol, nemojte piti niti gazirana pića.

Vaš HUHIV

Zanimljiv slučaj

- Riječ je o jako zanimljivom prikazu djeteta koje je imalo HIV u tijelu, a sada bez primjene antiretrovirusnih lijekova, standardnim metodama, virusa nema u tijelu. Stoga se može govoriti o nekoj vrsti izliječenja – rekao je Begovac koji smatra da je slučaj zanimljiv i neobičan iz više razloga. – Riječ je o djetetu kod kojeg je odmah nakon porođaja utvrđena zaraza HIV-om, a 30 sati nakon rođenja započeto je antiretrovirusno liječenje. Majka je samoinicijativno prekinula antiretrovirusno liječenje kada je dijete bilo u dobi od 18 mjeseci. Nakon toga, sa 26 mjeseci u tijelu djeteta nalaze se genski tragovi virusa, ali nema virusa koji ima sposobnost umnožavanja. Nema čak ni protutijela na HIV – pojasnio je Begovac.
- Govori se o funkcionalnom izliječenju, no taj pojam podrazumijeva da postoji imunosni odgovor prema virusu, što se u ovom slučaju nije dogodilo. Dakle, mi trenutno nemamo ni pravi naziv za ovaj fenomen – dodao je Begovac.
Naš sugovornik istaknuo je kako je američka djevojčica primala standardnu antiretrovirusnu terapiju.
- Tu terapiju i mi u Hrvatskoj primjenjujemo kod djece. Trenutno kod nas liječimo osmero djece mlađe od 18 godina – istaknuo je Begovac koji je oprezan oko donošenja konačne ocjene da je američka djevojčica potpuno izliječena.

Period praćenja

- Razdoblje praćenja toga djeteta relativno je kratko. Nadalje, riječ je o jednom djetetu i bilo bi potrebno potvrditi slična opažanja u druge djece. Prva implikacija koja se nameće jest: što učiniti s drugom djecom koja su također rano, dakle unutar 30 sati, od porođaja započela standardnu antiretrovirusnu terapiju s tri lijeka. Treba li liječenje prekinuti ili ga prekinuti ovisno o prethodno učinjenim pretragama? – propituje Josip Begovac.

Kritično u Africi

- Za djecu i odrasle kod kojih je antiretrovirusno liječenje započeto kada već imamo etabliranu zarazu HIV-om prekidanje liječenja pogoršava zdravstveno stanje i nadalje se ne preporučuje. Taj prikaz može promijeniti praksu postavljanja dijagnoze zaraze HIV-om u novorođenčadi, s naglaskom na brzoj dijagnostici i brzom liječenju odmah nakon porođaja – dodao je Begovac.
Naš stručnjak ističe kako je mali broj djece u svijetu kod kojih je liječenje započeto tako rano, praktično odmah nakon poroda.
- Nažalost, najveći broj HIV pozitivne djece rađa se u subsaharskoj Africi, gdje uobičajena dijagnostika zaraze HIV-om u novorođenčadi nije dostupna – upozorio je Begovac.
Naš sugovornik naglasio je kako moderna medicina raspolaže postupcima pomoću kojih se može gotovo eliminirati put prijenosa s majke na dijete.
- Antiretrovirusno liječenje trudnica uz profilaksu infekcije u novorođenčadi je već dovelo do značajnog smanjenja rađanja djece koja su zaražena HIV-om. Nažalost, mnoge se trudnice ne testiraju na HIV. U ovom slučaju učinjen je brzi test na HIV neposredno prije porođaja i tako je otkrivena zaraza HIV-om u majke – rekao je Begovac.

Nada u izliječenje

- Dakle, testiranjem trudnica, antiretrovirusnim liječenjem i profilaksom možemo mnogo više učiniti nego pojedinačnim liječenjem novorođenčeta u nadi izliječenja. Ali, u svakom slučaju, otvara se još jedna mogućnost eliminiranja zaraze HIV-om u djece – naglasio je Begovac.
Naš sugovornik osvrnuo se i na “berlinskog pacijenta”, Timothyja Raya Browna (44), koji je poznat kao prvi slučaj izlječenja od HIV/AIDS infekcije.
- Kod Timothyja Browna bila je posve druga situacija. Bila je riječ o osobi zaraženoj HIV-om koja je dobila leukemiju. U sklopu liječenja leukemije, koja je uključivala i zračenje cijelog tijela, učinjena je transplantacija krvotvornih stanica, koje nisu prijemčive na HIV. Postupak je uspio i smatramo da je Timothy Brown izliječen od HIV-a.

Kobne nuspojave

Taj se postupak ne može primijeniti na sve osobe zaražene HIV-om jer ima previše nuspojava. No, s postojećim antiretrovirusnim liječenjem osobe zaražene HIV-om mogu doživjeti gotovo normalnu starost – ustvrdio je Begovac te se osvrnuo i na tijek konferencije u Atlanti.
- Ulažu se znatni napori u istraživanja koja za cilj imaju izliječenje HIV infekcije, ali zasad nemamo naznaka postupaka koji bi se u praksi mogli primijeniti. Jedna od najznačajnijih novina na konferenciji su prikazi uspješnosti liječenja hepatitisa C u osoba zaraženih HIV-om. Naime, niz se novih lijekova danas ispituje za liječenje hepatitisa C i možamo uistinu govoriti da se nalazimo na prekretnici, otvaraju se mnoge nove mogućnosti učinkovitog liječenja svih genotipova hepatitisa – zaključio je Josip Begovac.

Izvor: preneseno sa jutarnji.hr / Autor: Tanja Rudež

Osim Gilead-a, terapiju bez interferona u fazi 3 kliničkih ispitivanja imaju i kompanije Abbott/Enanta (inhibitor proteaze ABT-450 + inhibitor polimeraze ABT-333 + NS5A inhibitor ABT – 267), Bristol-Myers Squibb (NS5A inhibitor Declatasvir + NS3 inhibitor proteaze Asunaprevir) te Boehringer Ingelheim (inhibitor proteaze Faldaprevir + NS5B inhibitoer BI 207127 + Ribavarin). Te četiri kompanije objavile su vrlo ohrabrujuće rezultate u svojim istraživanjima. Neki čak predviđaju da će jedna od kombinacija ovih lijekova biti dostupna već 2013. godine, dok drugi tvrde da je potrebna još godina dana. Ovo se naravno ne odnosi na Hrvatsku, no budućnost je obećavajuća. Abbott je čak najavio da bi se režim terapije od 12 tjedana mogao koristiti bez Ribavarina za pacijente s genotip 1 hepatitis C virusom, dok bi se u kombinaciji s Ribavarinom koristio za pacijente čija je infekcija u stadiju ciroze jetre. Osim dodatnog lijeka terapija bi u tim slučajevima i dulje trajala, procjenjuju od 12 do 24 tjedna. Terapije bi mogle koristiti i osobe kojima je prethodna terapija bila neuspješna, bez obzira je li prekinuta ili jednostavno nije postignut trajni virološki odgovor.

Nedavno uvedena trojna terapija (koja trenutno još uvijek nije dostupna preko HZZO-a), poznata po svojoj visokoj učinkovitosti i teškim nuspojavama, namijenjena je prvenstveno pacijentima s genotip 1 HCV infekcijom. Genotip 1 je najčešći genotip u Republici Hrvatskoj, a ima ga otprilike 2/3 svih pacijenata. Uvođenjem trećeg lijeka (zato naziv trojna terapija) uspješnost liječenja se povećala s 50% na 75-80% u prosjeku. Za ostale genotipove ostaje kombinacija Ribavirina i Interferona, koja je učinkovita za genotip 3 (oko 70% slučajeva). Genotip 3 hepatitisa C ima 35% svih pacijenata u Republici Hrvatskoj. Važno je napomenuti kako mnogi pacijenti terapiju ne podnose. Upravo zato su napori usmjereni prema terapijama koje bi svojim drugačijim kemijskim sastavom omogućila čak i bolje rezultate od standardne terapije. Tako se mijenja i terapija za genotip 2 hepatitisa C i u ispitivanju je lijek inhibitor polimeraze PSI-7977 Pharmasett-a. Lijek pokazuje visoku učinkovitost postizanja trajnog virološkog odgovora bez interferona. Inače, genotip 2 je najrjeđi genotip u Republici Hrvatskoj (0,9-2,2%).

Vidjet ćemo kakve će biti nuspojave. Učinkovitost terapije smanjuje se s višim stupnjem oštećenja jetre (kasnijim stadijem bolesti), makar pacijenti s cirozom postižu dobre rezultate na trojnoj terapiji, što je pokazalo istraživanje u Francuskoj.