Ciroza jetre kod kroničnog hepatitisa C

Ciroza jetre kod kroničnog hepatitisa C

Ciroza jetre

Pojam ciroza označava konačni zajednički histološki put velikog broja kroničnih bolesti jetre (Wolf, 2012). Bilo koja bolest jetre koja je prisutna godinama kod pacijenta može dovesti do ciroze. Kronični hepatitis C čest je uzrok ciroze (Herrera, 2003).

Ciroza je prisustvo velikog broja ožiljnih tkiva na jetri, a koja nastaju kao rezultat dugogodišnjih upala i ozljeda (Herrera, 2003). Progresija ozljede jetre u cirozu jetre može se odviti u periodu od nekoliko tjedana ili može trajati godinama. Pacijenti s kroničnim hepatitisom C mogu imati kronični hepatitis i 40 godina prije nego što bolest uznapreduje u cirozu (Wolf, 2012).

Dijagnosticiranje ciroze jetre

Obično se ciroza dijagnosticira biopsijom jetre. Normalna jetra nema ožiljnog tkiva, a kada se grupe ožiljnog tkiva razviju i okruže grupe stanica jetre (znanih pod nazivom regenerativni čvorići) uspostavlja se dijagnoza ciroze jetre (Herrera, 2003).

Biopsijom jetre moguće je doći i do zaključka kako je s jetrom sve u redu ukoliko je uzeti uzorak premali ili ukoliko je fragmentiran (Herrera, 2003).

U nekim slučajevima ne vrši se biopsija jetre već se ciroza dijagnosticira na temelju laboratorijskih testova i nalaza na temelju pregleda pacijenta koji upućuju na naprednu bolest jetre. U slučajevima napredne ciroze, biopsija jetre može biti kontraindikativna jer se povećava vjerojatnost komplikacija (Herrera, 2003).

Ciroza kod infekcije hepatitisom C

Hepatitis C kod manjeg broja pacijenata napreduje u cirozu. Studije su pokazale kako će 20% – 25% ljudi zaraženih hepatitisom C razviti cirozu (Rodger, Roberts, Lanigan, Bowden i Crofts, 2000, prema Herrera, 2003).

Za neke je pojedince vjerojatnije da će hepatitis C prijeći u cirozu. Značajno konzumiranje alkohola u prošlosti ili trenutno – najznačajniji je faktor ubrzavanja progresije bolesti u cirozu (Peters, 2002, prema  Herrera, 2003). Stoga se svim pacijentima oboljelima od kroničnog hepatitisa C preporuča potpuna apstinencija od alkohola (Herrera, 2003).

Drugi faktori koji mogu povećati vjerojatnost pojave ciroze su koinfekcija hepatitisa C sa HIV-om i/ili hepatitisom B. Kod nekih pacijenata progresija bolesti u cirozu događa se usprkos tome što niti jedan od ranije navedenih faktora nije prisutan (Herrera, 2003).

Dob pacijenta pokazala se značajnim faktorom u ubrzavanju razvoja bolesti. Čini se da progresija bolesti značajno ubrzava nakon 45 godine. Razlozi tome nisu u jasni i to je još jedan razlog zašto se agresivno pristupa liječenju hepatitisa C u mladih osoba iako se kod njih fibroza možda nije razvila (Poynard i sur., 2003, prema Herrera, 2003).

Genotip i viremija nisu se pokazali značajnim prediktorima pojave ciroze jetre (Herrera, 2003).

Simptomi ciroze

U ranim stadijima ciroze nema specifičnih simptoma koji bi upućivali na bolest. U ranim fazama se i uz upotrebu laboratorijskih testova ciroza može previdjeti (Herrera, 2003).

Kako ciroza napreduje mogu se javiti simptomi vezani uz komplikacije ciroze. Do tog vremena laboratorijski testovi ukazuju na smanjenu funkciju jetre (abnormalne razine bilirubna i albumina i abnormalne parametre koagulacije). Komplikacije uključuju ascites, variceal krvarenje, encefalopatiju i rak jetre (Herrera, 2003).

Težina ciroze određuje se laboratorijskim testovima i nalazima tjelesnog pregleda. Biopsija jetre ne igra ulogu u određivanju težine ciroze jetre. Faktori koji se uzimaju u obzir pri određivanju težine ciroze jetre uključuju serum albumina (albumin je protein koji jetra proizvodi), mjere zgrušavanja krvi i razina seruma bilirubina (bilirubin je tvar koju izlučuje jetra, a koja akumulirana uzrokuje žuticu). Prisustvo ili odsustvo ascitesa ( nakupine tekućine u abdomenu) i encefalopatija (konfuzija uzrokovana toksinima koje jetra nije profiltrirala) također služi za utvrđivanje težine ciroze (Herrera, 2003).

Child-Pugh klasifikacija razvijena je za određivanje težine ciroze, odnosno procjenu prognoze bolesti, i naširoko je prihvaćena iako je nastala prije više od 30 godina. Danas se smatra kako Child-Pugh klasifikacija nije samo koristan pokazatelj preživljavanja općenito nego je i pouzdan indeks pojave pojedinih komplikacija portalne hipertenzije (Conn i Atterbury, 1993, prema Degoricija, 2004). Klasifikacija uključuje dva klinička (veličinu ascitesa i stupanj portalne encefalopatije) i tri laboratorijska pokazatelja (serumska razina bilirubina i albumina i plazmatsku razinu protrombinskog vremena) (Degoricija, 2004).

Za svaki pokazatelj vrijednosti se pojedinačno numerički svrstavaju u jednu od tri skupine, a pojedina skupina donosi zadani zbroj bodova od 1 do 3. Ukupni zbor bodova pacijenta svrstava u jednu od tri moguće kategorije: A, B ili C (Degoricija, 2004).

Tablica 1. Child-Pugh klasifikacija (Degoricija, 2004).

 

Child-Pugh klasifikacija

Pokazatelj

A

B

C

Ascites

nema

mali-umjeren

velik

Portalna encefalopatija (stupanj)

nema

I-II

III-IV

Bilirubin (µmol/L)

<51

51-102

>102

Albumin (gr/L)

>34

25-34

<25

Protrombinsko vrijeme (%)

>60

46-60

<46

Broj bodova

1

2

3

Zbroj bodova

< ili =6

7-9

10-15

Prognoza

dobra

varijabilna

loša

Perioperativna smrtnost (%)

5-6

28

55-60

 

Ukupan zbroj bodova svrstava pacijente u A, B ili C stadij bolesti ili im pridružuje vrijednosti od 5 do 15 bodova ovisno o prisustvu i stupnju ascitesa i portalne encefalopatije te serumske vrijednosti albumina i bilirubina i plazmatske vrijednosti protrombinskog vremena (Degoricija, 2004).

Prognoza ciroze

Pacijenti s ranom cirozom (A stadij) koji nemaju komplikacija od ciroze imaju izvrsnu prognozu. Čak i bez tretmana infekcije hepatitisom C 10 godina nakon dijagnoze ciroze većina (>75%) pacijenata je dobro bez komplikacija vezanih uz jetru (Fattovich i sur., 1997, prema Herrera, 2003). Vjeruje se kako tretman hepatitisa C s interferonom osigurava još bolju prognozu (Herrera, 2003).

Dijagnoza rane ciroze ne bi se trebala smatrati fatalnom dijagnozom jer većina pacijenata zadržava dobro zdravstveno stanje i nekoliko desetaka godina. Nema razloga da se pacijentu s ranom cirozom radi transplantacija jetre ukoliko ciroza ne napreduje (C stadij) ili ukoliko se ne razviju komplikacije vezane uz cirozu (Herrera, 2003).

Medicinska skrb o pacijentima s cirozom jetre

Medicinska skrb o pacijentima koji imaju hepatitis C i cirozu jetre u stadijima A i B ima za cilj održati te pacijente zdravima što je moguće duže te pratiti moguće komplikacije vezane uz cirozu i intervenirati čim se komplikacije pojave (Herrera, 2003).

 

Marija Kavić, mag.psih.

 

Literatura:

Degoricija, V. (2004). Uloga sekundarnog hiperaldosteronizma i atrijskog natriuretskog peptida u održavanju ravnoteže soli i ishodu bolesti u cirozi jetre. Doktorska disertacija, Sveučilište u Zagrebu. Preuzeto 10.06.2013. sa: http://medlib.mef.hr/348/1/degoricija.pdf

Herrera, J.L. (2003). Cirrhosis in Chronic Hepatitis C Infection. HCV Advocate.  Preuzeto 23.05.2013. sa: http://www.hcvadvocate.org/hcsp/articles/Herrera.html

Wolf, D,C. (2012). Cirrhosis. Medscape Reference. Preuzeto 23.05.2013. sa: http://emedicine.medscape.com/article/185856-overview

Svjetski dan hepatitisa 2013 HUHIV

Komentirajte članak

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *